U subotu 30. jula 2022. godine u džematu Begluci, MIZ Derventa, svečano je otvorena obnovljena džamija. Pročitajte hutbu povodom otvorenja džamije:
Hvala Allahu dž.š., Koji je Prvi i Posljednji, Koji je opisan najljepšim imenima;
Salavat i selam, Božiji blagoslov i mir na poslanika Muhammeda a.s. koji je donositelj radosnih vijesti;
Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve šehide Islama;
Draga i poštovana braćo,
Čast mi je danas da vam se mogu obratiti sa ovog časnog mjesta u novoobnovljenoj džamiji, koja je nažalost bila srušena kako ne bi svjedočila vjeru muslimana i kako ne bi svjetlila prema nebu. Uz napor i veliku žrtvu hrabrih džematlija koji su se vratili, te darežljivost i plemenitost onih koji su još prognani, ova džamija se sutra otvara kao radost i ponos vjernika.
U pripremanju za današnju hutbu imao sam dilemu o čemu ću vam govoriti, da li o džamiji i njenom značaju ili o petku i njegovoj svetosti, ili pak o Hidžri i događaju Hidžre. Opredijelio sam se spojiti sve te vrijednosti, jer u usulskoj znanosti postoji jedno pravilo: Spajanje vrijednosti bolje je od izabiranja, odabiranja. Zato ću danas govoriti o Hidžri, džamiji, petku i vjernicima.
Mi se nalazimo u zadnjem danu mjeseca zul hidždžeta 1443. godine po Hidžri i sa večerašnjim akšamskim ezanom nastupit će prvi muharrem nove 1444. hidžretske godine. Poslanikova Hidžra iz Mekke u Medinu, sa svojim univerzalnim i vremenski neograničenim porukama, je često služila ljudima kao putokaz za djelovanje, dok je za ulemu bila i ostala nepresušni izvor inspiracije i nadahnuća.
Poslanička misija je trajala ukupno dvadeset i tri godine, od čega je duži dio, ukupno trinaest godina, Poslanik a.s. proveo u Mekki. Tih trinaest godina prožeto je ajetima u kojima se govori o vjerovanju u jednog Boga, tevhid, kao i duhovnim odgojem ashaba. Rezultatom velike žrtve Poslanika a.s., zbog njegovog uspješnog odgoja ljudskih duša, prva generacija muslimana i muslimanki bila je odlučna, radi vjere, napustiti svoj zavičaj, svoje domove, porodicu, prijatelje i sve ostalo što ih je u tim momentima vezivalo za Mekku, rodni grad. Iako sa velikim bolom i tjeskobom u duši, oni su zapravo ostavili etapu, dionicu života iza sebe, te su sigurnim koracima, slijedeći Muhammeda a.s. i ono čemu on poziva, zakoračili u bolje organizovan svijet, zajednicu vjernika.
Govoreći o samim pripremama za Hidžru, Aiša r.a. prenosi da su jednog dana u podnevsko vrijeme sjedili u kući Ebu Bekra, kada je došao Poslanik a.s. i rekao:“Odobreno mi je da učinim hidžru“. Na te njegove riječi, Ebu Bekr je kazao:’Onda uzmi jednu od ove dvije jahalice’, a on mu je odgovorio:“Da, ali da platim njihovu cijenu.“ (Buharija i Muslim) Sagledavajući Hidžru u cjelini, primjetit ćemo da Muhammed a.s., iako Božiji Poslanik, nije ništa prepustio slučaju, te da je do u sitne detalje isplanirao izazovno putovanje.
Jedan od rezultata hidžretskog putovanja je izgradnja Kuba džamije, nadomak Medine, koju je Uzvišeni Allah opisao sljedećim riječima:“ Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu.“ (Et-Tevbe, 108.)
Izgradnjom džamije Poslanik a.s. je postavio temelje jednoj od islamskih duhovnih ustanova, koja će kao takva imati više uloga u narednom periodu. Ona će biti mjesto zajedničkog slavljenja i veličanja Allaha dž.š, šure ili dogovaranja, organizacija džemata i kolektivnog djelovanja, izvor znanja i učenosti, oaza gdje će vjernici i vjernice napajati duše i pronalaziti svoj smiraj, jačiti duh džemata, te će u njoj, kroz mnogobrojne ibadete, zikrove i različite aktivnosti nastojati se približiti Uzvišenom Allahu dž.š.
Njenom izgradnjom Poslanik a.s. je zasijao sjeme dobra, a time i svakom izgradnjom i obnovom ostalih džamija usađuje se sjeme dobra, koje će davati najbolje plodove. Tako će vjernici, po uzoru na Muhammeda a.s., u svim krajevima gdje se izgovaraju riječi šehadeta, riječi La ilahe illelah, graditi džamije kao potvrdu služenja Bogu. Djelujući na taj način, vjernici su bili ti koji su nosili misiju Islama, a džamije kao institucije su stoljećima, pa sve do današnjih dana, bile ishodište dobra.
Cilj Hidžre je bio dolazak u Medinu, a osnovna zamisao boravka u Medini je bila izgradnja džamije, okupljanje vjernika, te organizacija gradskog života. Dolaskom u Medinu muslimani su postavili temelje jednoj novoj civilizaciji i u toj slobodi i sigurnosti koju su dobili, za razliku od Mekke, doći će do njihove potpune afirmacije. Iako su u Mekki ostavili sve što su imali, i sa čežnjom čekali dan kada će se u nju vratiti, to ih nije spriječilo da budu aktivni i kreativni, te da svojim imetkom pomažu misiju Božijeg Poslanika i jačaju Islam.
Poznato je da je Abdurrahmana ibn Avfa, jednog od deseterice koji su obradovani Džennetom na ovom svijetu, kada je došao u Medinu, Poslanik a.s. pobratimio sa Sa’d ibn Rebiom koji mu je rekao:“ O brate moj, ja sam najbogatiji čovjek u Medini. Imam dva velika voćnjaka i dvije žene. Pogledaj koji od ovih voćnjaka ti se više dopada da ti ga prepustim, i s kojom od mojih žena bi bio zadovoljniji kako bih se s njom razvjenčao.“ Abdurrahman reče svom bratu:“ Neka ti Allah da bereketa u imetku i porodici. Pokaži ti meni gdje je pijaca kako bih mogao prodavati, zarađivati i ostavljati.“ Uz to mu je i Poslanik a.s. učio dovu, pa je Abdurrahman kazao da mu je od tada sve išlo naruku, te mu se činilo da kada bi kamen sa zemlje podigao, pod njim bi zlato ili srebro našao. Svjestan da je čovjekovo samo ono što podijeli sa drugima i da će čovjek pred Gospodara doći samo sa svojim djelima, nije žalio svoga imetka na Božijem putu.
Današnja hutba je prva u novoobnovljenoj džamiji i stoga čestitam Medžlisu Derventa i vrijednom glavnom imamu Muris-ef. Abdurahmanoviću, koji je hutbu uvrstio u program svečanog otvaranja džamije. To ne govorim zbog njega, nego zbog petka koji je najodabraniji dan u sedmici, dan kada je stvoren Adem a.s., na taj dan je nastanjen u Džennetu, na taj dan je prognan iz Dženneta i na taj dan će biti suđenje. To govorim također zbog džuma-namaza, svetosti hutbe, bereketa prisustva meleka i bereketa prisustva vjernika.
Džuma se samo organizira u džematu i ona je potvrda kolektivnog duha i jedinstva džemata. To je ibadetska forma na koju se malo ili nimalo ukazuje. Ovo govorim zbog vas, draga braćo, koji ste došli danas na džumu jer ste kao domaćini, a i vi koji ste došli sa strane, iskazali svoju radost, svoj ponos i svoju vjeru.
U džamije se ne dolazi autom, biciklom ili pješice, u džamije se dolazi dušom. Vas su dovele vaše duše kako bi u radosti iskazali ponos i sreću što ste doživjeli ovaj dan. Koliko ih je umrlo i odselilo na onaj svijet sa mislima da će ostati pustoš i praznina na ovom mjestu, dok je vas, koji ste danas prisutni na ovoj džumi, Allah počastio i odabrao da slavite i veličate Njega u ovoj džamiji. I danas učimo zajednički suru En-Nasr, ovo je Božija milost i pobjeda ljudskog dobra nad ljudskim zlom. Dobro koje je u ime Boga nema ograničeni rok jer trajno daje rezultate.
Molim Allaha dž.š da ovu džamiju učini oazom ibadeta i duhovnosti, vakifima da Allah dž.š ukabuli i u sevap upiše što su pomogli obnovu džamije, oprosti nam grijehe i uvede Džennet.
Amin!
mr. Admir-ef. Blitović
Begluci, MIZ Derventa
Izvor: muftijstvobanjalucko.ba
