Hadžija Mehmed Skopljak rođen je daleke 1930. godine i to 07. januara u zaseoku Poratje, Mjesna zajednica Pojske kod Zenice, od oca Mehe i majke Zejne rođene Mekić u Gluhoj Bukovici kod Travnika.
Ovaj vrijedni domaćin, hadžija, džematlija, zemljoradnik, nadaleko poznat po svojoj pobožnosti, skromnosti i marljivom radu, ljudima kočevskog sliva i šire, a obzirom da ga, hvala Dragom Bogu, još uvijek i u 92. godini života služi dobro zdravlje, naša produkcijska kuća „BATON-ARDUBA“ i IML TV uradila je intervju sa našim hadžijom Mehmedom.
Krenuli smo od početka, a to je rano djetinstvo njegovog oca Mehe koji je zbog bolesti oca bio prinuđen da napusti Travničku medresu i vrati se kući, kasnije će i naš hadžija Mehmed pohađati poznatu Medresu u Pojskama pred poznatim muderisom Derviš ef. Spahićem.
U ovom pedesetminutnom dokumentarnom filmu možemo iz prve ruke čuti svjedočanstva na Drugi svjetski rat i na primjere koje pamti naš sagovornik.
Sjeća se silnih vojski koji su prošle kroz selo, ustaške i partizanske pljačke blaga u štalama kada su znali odvesti po osamdeset ovaca odjednom a domaćina bi ostaviti sa jedva 4-5 ovaca u toru.
Sjeća se i Muslimanske milicije koja je stalnim stražama isključivo čuvala muslimanska sela od upada drugih vojski i nikada nije ulazila i pljačkala sela u kojima žive nemuslimani, što je ovdje važno napomenuti.
Obzirom da su seoski odbornici slali “preporuke“ za regrutima i da je opće poznato prijateljstvo njegovog oca sa muderisom Derviš ef. Spahićem, naš hadzi Mehmed odlazi na odsluženje vojnog roka 1948. godine i tamo ostaje skoro tri godine.
Nakon Rezolucije od juna 1948. godine, uperene protiv Jugoslavije, Komunistička partija Jugoslavije, prestala je biti članicom Informbiroa te je stoga sjedište preneseno u Bukurešt, tako su našeg hadžiju Mehmeda prekomandovali na granicu sa Rumunijom.
Tako dugo odsustvo od kuće bio je veliki udarac za njegovog ostarjelog oca jer ga je kao sina jedinca željno iščekivao da se što prije vrati i pomogne mu oko zemlje, međutim, on ipak ostaje odsutan tri godine.
Izuzetno emotivno svjedočanstvo na šta skrećemo posebnu pažnju jeste činjenica da je hadžija Mehmed odmah po povratku sa odsluženja vojnog roka naklanjao propuštene namaze koje je propustio u JNA. Dočekao je prvi mjesec Ramazan koji je ispostio, a onda je odmah nastavio postiti još dva naredna mjeseca tako da je u bez prekidanja ispostio 90 dana i nadoknadio propuštene Ramazane.
Ovaj dokumentarni film nam nudi historijske činjenice o poznatom muderisu Derviš ef. Spahiću za kojeg je naš sagovornik izuzetno emotivno vezan. Kaže da ga često sanja i plače dok nam vraća sjećanja na njega, kao i na Medresu u Pojskama.
Mehmed Skopljak je čitav svoj život proveo na zemlji. Nije radio u preduzeću tako da nema penziju, a jednog sina i devet kćerki hairli je u poštenju, dinu i imanu podigao. Nikada nije posjetio oftalmologa niti se žalio na oči niti je koristio naočale. Svaki dan prouči 60 stranica Kur’ana, odnosno dva džuza, pa čak često koristi i mali džepni Kur’an. Mada je ušao u 92. godinu života, izuzetno je vitalan i komunikativan.
Nepune dvije godine nakon snimanja ove reportaže u noći sa četvrtka na petak, kada i kazaljke pokazuju da ulazimo u novi dan, svoju plemenitu dušu ispustio je hadžija Mehmed Skopljak iz Poratja, tj. Pojska kod Zenice.
Poslije hadžije Mehmeda Skopljaka ostaje velika praznina. Koliko će vremena proći da se u kočevskoj dolini ili našoj Zenici opet rodi ovakav insan? Svima ponaosob nam je ponuđeno da budemo poput hadžije Mehmeda, ali umjesto da pokušamo u startu ćemo odustati i reći da je nemoguće. Hadžija Mehmed će biti svjedokom protiv nas da je ipak moguće.
Da mu allah ukabuli njegov ibadet I trud, oprosti mu grijehe I uvede ga u lijepi dženet!
Amin!
