Javna ustanova Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (JU CROPS) osnovan je 24. avgusta 2004. godine. Osnivač je Islamska zajednica u BiH. Od 2013. godine ustanova odlukom skupštine Tuzlanskog kantona postaje Javna ustanova.
U kratkom periodu svoga djelovanja, uspio se razviti u Centar s potrebnom infrastrukturom (prostori i oprema su adekvatni za sve predviđene aktivnosti) i ljudskim resursima.
Od samog početka je uspostavljena čvrsta saradnja sa Zavodima za bolesti ovisnosti Sarajevskog i Zeničko-dobojskog kantona kao i sa Univerzitetskim kliničkim centrom u tuzli.
Centar je otvoren za sve dobronamjerne posjetioce koji se žele družiti sa štićenicima. Takve su posjete važne i zbog razbijanja stigme s ovisnika da su neprilagođeni i opasni za okolinu.
JU CROPS je otvoren za saradnju s drugim institucijama koje se bave problemom ovisnosti i preodgojem mladih osoba.
Smještaj i boravak štićenika u Centru je BESPLATAN.
Prethodni uvjet za kandidata za rehabilitaciju u JU CROPS Smoluća jeste završeni medicinski tretman detoksikacije. Ukoliko ovaj preduvjet ne može biti ispoštovan, zahtijeva se ambulantno liječenje i tretman fizičkog odvikavanja od droga. Ukoliko se ne mogu provesti dva navedena tretmana, od osobe se zahtijeva da se apstinencija uspostavi u kućnim uslovima, uz nadzor roditelja/staratelja 5 dana prije ulaska u Centar.
Posebni uslovi podrazumijevaju da osoba pri ulasku u Centar ima osnovnu medicinsku dokumentaciju, a tiče se nalaza općeg psihofizičkog stanja, s posebnim osvrtom na nalaz neuropsihijatra, zatim urađene markere na bolesti hepatitis A,B,C i HIV, kao i negativan screening test na droge.Centar pruža usluge pomoći budućim štićenicima u pribavljanju navedene medicinske dokumentacije.
Centar je otvoren za sve kandidate motivirane da rehabilitaciju provedu u njemu i po njegovom programu, sa cijelog područja Bosne i Hercegovine i iz drugih zemalja i sredina.
Programi
Rehabilitacioni proces
Rehabilitacioni proces u CROPS-u traje 18 mjeseci: 12 mjeseci rehabilitacije i 6 mjeseci resocijalizacije. Podijeljen je u tri etape:
– Adaptacija traje prva 3 mjeseca štićenikovog boravka u Centru. Ona se dalje može razgraničiti na periode klasične adaptacije (prvih 15 dana) i na period izolacije (do 3 mjeseca). Adaptacija podrazumijeva prilagođavanje na uslove života u zajednici, prilagođavanje na sistem i pravila ponašanja, kućni red i sl.
– Rehabilitacija traje od 3. do 12. mjeseca boravka u Centru. Najvažnija je u odgojnom procesu štićenika, te joj je posvećeno mnogo vremena i posebna pažnja. U ovom periodu štićenik je potpuno uključen u sve aktivnosti iz radno-okupacione i duhovne terapije, pruža mu se intezivna psihološka podrška, učestvuje u planiranju slobodnog vremena itd. Odgojnim radom se pokušavaju neutralizirati neka od asocijalnih ponašanja, a uporedo se radi na izgradnji pozitivnih stavova prema životu, pozitivnih karakternih osobina i moralnih kvaliteta.
– Resocijalizacija je dodatni period od 6 mjeseci koji se preporučuje u kompletnom rehabilitacijskom procesu. Bazira se na pripremanju štićenika za povratak u društvo, u staro socijalno okruženje. Rad sa štićenikom u ovoj etapi upravo je usmjeren na izgrađivanju zdrave socijalne ličnosti, koja će moći podnijeti svaku situaciju s kojom se susretne po završetku rehabilitacionog procesa.
Duhovna terapija
Suština religijskog shvatanja duhovnosti je težnja za postizanjem što većeg stepena moralnosti i jačanje snage duhovnog zadovoljstva u svim porama života.
Duhovna terapija u Centru sublimira težnju za duhovnim i moralni napretkom štićenika. Ovdje je duhovnost određena religijskim stajalištem, a cilj je da se provođenjem duhovne terapije u procesu rehabilitacije osigura štićeniku da pronađe smisao života, da bude zadovoljan sobom i svojim životom, da u svoj stil života uvede smisao i raspored, da mu dan ne bude određen stalnom i neizvjesnom borbom između života i smrti i sl. Duhovna terapija omogućava pravilnu organizaciju života i uspješno odvikavanje od svih poroka koji se svakodnevno nude. Ova terapija pomaže da štićenik u svoj vrijednosni sistem unese stavove i poglede na život koji će mu pomoći da se potpuno rehabilitira i da spriječi ponovno uzimanje narkotika (recidiv).
Duhovnom terapijom se omogućava štićenicima uvid u osnove religijskog učenja, prihvatanje i poštivanje religijskih načela i organizacije života prema tim načelima. Cilj ove terapije je organizacija života prema pravilima religije. Istovremeno, primjenjujući takav način života, štićenici upoznaju potpuno novu organizaciju i stil vođenja života, u kome je unaprijed određeno što je dozvoljeno, a što nije, što je potrebno činiti da bi se postigla životna harmonija i zadovoljstvo, a čega bi se trebalo kloniti da bi se izbjegao neuspjeh i nezadovoljstvo u životu. Prakticiranjem svih odrednica duhovne terapije omogućava se lakša rehabilitacija.
Radno okupaciona terapija
Ova terapije podrazumijeva cjelodnevnu organizaciju radnih aktivnosti u Centru. Grupe štićenika dobivaju različita radna zaduženja u toku dana i od njih se očekuje adekvatno, racionalno i, prije svega temeljito ispravno i odgovorno obavljanje svih aktivnosti. cilj ove terapije je navikavanje štićenika na život ispujen obavezama, na stil života koji podrazumijevaposeban red i organizaciju radnih navika, potrebnih za strvaranje normalnih uvjeta za život.
Radno-okupaciona terapija u prvom dijelu rehabilitacionog procesa omogućava štićenicima da u svakodnevnim radnim aktivnostima pokušaju zaboraviti periode konzumiranja narkotika. Posebno je važno u prvom dijelu rehabilitacionog procesa kod štićenika promijeniti način razmišljanja, od onog koji je bio usmjeren samo na pronalaženje i konzumiranje narkotika do razmišljanja o zadovoljavanju svakodnevnih normalnih potreba.
Kasnije, ova terapija dobiva drugu dimenziju: navikavanje štićenika na život u kojem postoje radne navike, obaveze, na potrebu poštivanja određenog reda u odnosu na organizaciju svakodnevnog života.
Ovom terapijom se omogućava i da štićenici nauče poslove koje nisu radili, primjenjive i korisne po izlasku iz Centra i povratku u radno i životno okruženje.
Slobodne aktivnosti
Cilj slobodnih aktivnosti u toku rehabilitacionog procesa u Centru jeste da se svim štićenicima omogući da izraze svoje kreativne sposobnosti i interesiranja na svim poljima, a u skladu s organizacijom i pravilima Centra. Važno za dalji rehabilitacijski i resocijalizacijski tretman je mogućnost ostvarivanja uvida u interese i sklonosti štićenika. postoji nekoliko oblika slobodnih aktivnosti, kojima se nastoje postići odgojno-obrazovni i rehabilitacijski efekti. jedan od takvih oblika jeste čitanje literature religioznog i naučnog karaktera, kao i čitanje proze i poezije, kao vidovi mentalne relaksacije.
Tu su i časovi informatičke obuke i korištenja računara. kreativno izražavanje slikanjem i art terapija su aktivnosti u kojima štićenici sudjeluju u toku slobodnog vremena. Često je to oblik i izražavanja opće ili trenutne osobenosti i vlastitog psihičkog stanja, što dodatno pruža materijal za terapijsko djelovanje. Svakodnevno gledanje edukativnog i zabavnog TV programa također zauzima mjesto u slobodnim aktivnostima. Od sportskih disciplina zastupljeni su fudbal, košarka, stoni tenis, vježbe u teretani.
Učestvovanje ekipa Centra na raznim takmičenjima je postaloo uobičajeno, jer je cilj resocijalizacije naučiti štićenike da, druženjem s drugima, izgrade toleranciju i sposobnost da prihvate drukčija mišljenja, stavove i sl. Rekreacijski oblik korištenja slobodnog vremena ogleda se u vidu odmora od svakodnevnih aktivnosti. Ovaj odmor se najčešće realizira u vidu izleta, piknika u prirodi, ekskurzija, posjeta kulturnim i vjerskim manifestacijama.
Važno je i samostalno organiziranje slobodnog vremena, kada se uočava da li štićenik ima osjećaj za vrijednost korisnog provođenja slobodnog vremena i ima li kreativan način razmišljanja i rješavanja problema koji ga očekuju po povratku u prvobitno okruženje.
Psihološka terapija
Psihološkom terapijom se nastoji ovisniku pomoći u uspostavljanju i održavanju apstinencije, boljem upoznavanju i prihvatanju sebe kao jedinstvenog bića, koje posjeduje različite sposobnosti i mogućnosti da izađe iz zatvorenog kruga i da prevaziđe svoj problem ovisnosti. Put do toga nije ni lak ni jednostavan, te iziskuje veliku posvećenost i predan rad na sebi.
Drugim riječima, terapija je dugotrajan proces tokom kojeg se štićenik susreće s različitim potisnutim (zanemarenim, otuđenim, zanijekanim, odbačenim) dijelovima sebe i, skidajući jedan za drugim slojeve naučenog, postepeno dolazi u kontakt sa svojim autentičnim bićem, nutrinom i sve se više usklađuje s njime.
Time, vremenom, dolazi do iscjeljenja na svim nivoima njegova bića – tjelesnom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom.
Tokom terapije se koriste različite tehnike u radu na sebi i u komunikaciji i odnosu sa drugim ljudima, vodeći računa o tome koji su načini i pristupi individualno bliski senzibilitetu, afinitetima i načinu izražavanja svakog štićenika pojedinačno. Tako se, pored razgovora, prema potrebi koriste i različiti načini izražavanja, putem kreativnih medija, poput crteža, modeliranja i sl.
Od velike važnosti su individualnbi razgovori, u kojima se pored prikupljanja podataka, potrebnih za ličnu, porodičnu i socijalnu anamnezu, postiže mogućnost boljeg upoznavanja osobe štićenika i njenog lakšeg otvaranja, kao i dobra osnova za rad u grupi. Rad u grupi se zasniva na razmjeni iskustava među štićenicima, jačanju međusobnog povjerenja i smopouzdanja, otkrivanja mnogih aspekata saradnje i pružanja pomoći i podrške. To se najčešće ostvaruje u radionicima AVP-a (Alternatives to Violence Project/Projekat alternative nasilju), u radu po načelima grupne analize, putem kreativnog izražavanja slikanjem, art terapijom, primjenom asocijativnih karti i dr.
U sigurnom okruženju terapijske grupe, koja, na određeni način, predstavlja “svijet u malom”, štićenici imaju priliku čuti i druge i dobiti mnogo razumijevanja i podrške za sebe (što mnogima u svakodnevnom životu značajno nedostaje). Grupa može biti veliki resurs koji će ih ohrabriti i potaknuti na promjene koje žele unijeti u svoj život, jer problemi koji su nastali u primarnoj grupi (porodici) mogu se riješiti samo u terapijskoj grupi.
Kontakt informacije:
Smoluća b.b.
Lukavac
75300
Bosna i Hercegovina
+387 (0) 35 579 569
+387 (0) 35 579 579
+387 (0) 61 048 720
centar@crops.ba
http://www.crops.ba
