Prvi zagrebački Džematski medžlis
Utemeljenje prvog džematskog medžlisa u Zagrebu
Zametak organiziranog islamskog vjerskog života u gradu predstavljalo je Carsko i kraljevsko islamsko vojno dušobrižništvo u Zagrebu (K. u K. Islamitische-Militär Seelsorge in Zagreb) koje je započelo s radom 15. ožujka 1915. u sastavu zagrebačkog Vojnog zapovjedništva. To je bila prva posebno za muslimane ustrojena ustanova u Banskoj Hrvatskoj na čelu koje je kao glavni dušobrižnik postavljen carski i kraljevski vojni imam Adem ef. Kurbegović. On je do kraja rata u Zagrebu, osim redovitih vojno-dušobrižničkih poslova, vršio i ostale imamske i vjeroučiteljske dužnosti te vodio matice umrlih muslimanskih vojnika i građana.
Kurbegovića je na toj dužnosti krajem Prvoga svjetskog rata zamijenio Ismet ef. Muftić, središnja ličnost zagrebačkoga muslimanskog života do 1945. Islamski vjerski život u Zagrebu se započeo oblikovati izvan djelokruga vojnog dušobrižništva tek kada su vlasti u prosincu 1919. imenovale Ismeta ef. Muftića za prvog građanskog imama za područje Hrvatske i Slavonije sa sjedištem u Zagrebu, od 1922. s naslovom muftije. Kao imam i kasniji prvi zagrebački muftija u vjerskim je poslovima podčinjen reis-ul-ulemi u Sarajevu, Džemaludinu ef. Čauševiću, koji mu je odobrio obnašanje svih imamskih dužnosti prema šerijatsko-pravnim propisima.
Hrvatski Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti iz 1916. ustanovio je pravo muslimana da svoju vjeru javno ispovijedaju te svoje vjerske, nastavne i vakufske poslove samostalno uređuju i njima upravljaju. To je uključivalo i pravo ustrojavanja posebnih vjerskih općina, kao muslimanskih džematskih predstavničkih tijela na području jednog džemata. Bez obzira na to, islamski vjerski život u prvim se godinama ograničavao tek na muftijin ured, kao imamat džemata bez ustrojene vjerske općine, Džematskog medžlisa.
Prilike su se konačno promijenile početkom tridesetih godina 20. stoljeća kada su 16. rujna 1934. održani prvi izbori za Džematski medžlis kao najniže upravno I predstavničko tijelo tadašnje Islamske vjerske zajednice Krajevine Jugoslavije. Zagrebački muslimani koje je do tada predstavljao isključivo imam-muftija, prvi puta su dobili svoje predstavničko tijelo, vjersku općinu, sastavljenu od istaknutih i uglednih građana, a koja je postavila islamski vjersko-prosvjetni i vakufski život na nove i čvršće temelje.
Članovi prvog zagrebačkog Džematskog medžlisa, od ukupno dva do 1945., utemeljenog 6. listopada 1934., bili su: Ismet ef. Muftić, zagrebački muftija, Šerif Saračević, privatni činovnik u tvornici Arko, Dževad Sulejmanpašić, pisac i publicist, Vejsil Musakadić, veletrgovac i vlasnik trgovine tepiha Orijent, Ahmed Ivković, ravnatelj u tvrtki Mautner tekstil d.d. i prijelaznik na islam sa srpsko-pravoslavne vjere, Abas Halepović, odvjetnik, Muharem Suljanović, trgovac i Salih Kulović, činovnik. Za zamjenike članova prvog zagrebačkog Džematskog medžlisa izabrani su:
Ahmed Cerić, gostioničar, Mustafa Hadžiahmić, željeznički činovnik, Osman Alajbegović, bankovni činovnik, Mehmedalija Handžić, tvorničar i Adem Kontić, obrtnik. Za predsjednika Džematskog medžlisa izabran je zagrebački muftija Ismet ef. Muftić, koji je na toj dužnosti ostao do smrti i pogubljenja 1945.
Džematski medžlis se odmah nakon utemeljenja zagrebačkim muslimanima obratio posebnim proglasom, lijepljenim po gradskim ulicama u obliku plakata. Ovaj proglas, ujedno i prvi službeni spis zagrebačkog Džematskog medžlisa, ostao je sačuvan u izvornom obliku, a njegov sadržaj, kao prvorazredno povijesno vrelo i spomenik pionirskog doba muslimanskog utemeljenja u gradu Zagrebu, prenosimo u cijelosti.
PROGLAS PRVOG DŽEMATSKOG MEDŽLISA
Džematski medžlis u Zagrebu
Br. 1
Braćo muslimani!
Vi ste na 16. septembra ove godine [1934.] izabrali svoj džematski medžlis. Brojem Vaših glasova, koije ste dali izabranim licima pokazalo se, da ta lica uživaju Vaše puno povjerenje.
Džematski medžlis Vam izražava na tolikom povjerenju duboku zahvalnost, te izjavljuje, da će sve učiniti što do njeg bude stalo, kako bi tome povjerenju što bolje odgovorio. Džematski medžlis je na svoje dvije prve sjednice utvrdio glavne smjernice svog prvog rada, koje Vam ovim putem saopćuje u krupnim crtama.
Naš džemat se nalazi u izuzetnom i vrlo teškom položaju. On je sada po prvi puta birao svoj medžlis, i taj medžlis stoji pred Vama bez igdje ikakvih materijalnih sredstava, dok sve one osnovne dužnosti njegove, koje su propisane Ustavom Islamske Vjerske Zajednice, pretpostavljaju, da već postoje neka materijalna sredstva za njihovo udovoljavanje. U drugim krajevima našim, gdje muslimani žive od starina, postoje bar džamije i mekjtebi sa makar kakvim vakufskim prihodima, a ovdje kod nas ni od toga ništa nema.
Naš džemat živi u jednoj, iako nacionalno bratskoj, ali vjerski tuđoj sredini, i mi smo svakodnevno izloženi raznim uticajima društvenim koji odvode od vjere. I u tome je jedna teška izuzetnost našeg džemata, prema ostalim muslimanskim džematima. Ali u tome mi svi, braćo muslimani, treba da vidimo i našu težu dužnost, da zajednički bratskim islamskim uzajamnim pomaganjem otklanjamo zla od naše vjere i poradimo najsvojskije na tom, kako bi se vjerski život naše zajednice u ovim krajevima lijepo razvijao i napredovao.
Mi članovi džematskog medžlisa, želimo i nastojimo:
- Da bi sva naša djeca dobivala čistu islamsku stručnu obuku u vjeri, treba cdžemat da ima svoga vjeroučitelja, koga će morati plaćati iz svojih sredstava. Taj će mualim morati imati punu sposobnost za svoj rad, a obavljat će osim vjeronaučnog predavanja još i ostale javne vjerske službe, kao imamsku službu kod zajedničkog namaza, a naročito opremanje mrtvaca I dženaze.
- Da džematski medžlis imadne svoje prostorije, u kojima će stalno obavljati zajednički namaz, gdje će se držati vjeronauka, gdje bi bio stan za tog vjeroučitelja, a i kancelarije džematskog medžlisa. Te prostorije moraju imati svog stalnog poslužitelja.
- Poznato nam je, da je najvruća želja džematlija, koja uistinu i znači veliku i prijeku našu potrebu, da se osigura svakom I najsiromašnijem džematliji, za slučaj smrti, islamskim propisima odgovarajuća, ljudski dostojna dženaza. Džematski medžlis polaže naročitu važnost na tu potrebu, te je stoga osnovao jednoglasnim zaključkom Pokopni fond zagrebačkog džematskog medžlisa, koji će se brinuti i za pokop svojih članova izvan Zagreba, a na području zagrebačkog džematskog medžlisa. Izrađene su točne odredbe toga fonda i saopćit će se i objasniti svakom džematliji pri njegovu upisu.
Braćo muslimani!
Taj izloženi namjeravani naš rad, to su Vaše neophodne potrebe, kojima se mora pod svaku cijenu udovoljiti – što nam nalažu i islamski propisi. Džematski medžlis Vas poziva i moli, da
se odmah svi prijavite, zasada u kancelariji Imamata, Gundulićeva ulica 45. (…) te da ispunite štampanu pristupnicu, kojom ćete se obvezati na dobrovoljno određeni stalni mjesečni doprinos za ostvarenje gornjih potreba.
Džematski medžlis nema inače niotkle ni pare na raspolaganju. Dosada Vi, braćo, niste ništa davali u Zagrebu u te svrhe, pa Vam je stoga dužnost, da odsada tim više dajete, jer treba da mislite na to, da u svakoj zajednici koja se tek počinje izgrađivati i uređivati, žrtve pojedinaca moraju biti veće nego ondje gdje je ta zajednica već izgrađena. Mislite na to naše najžalosnije stanje, da smo mi jedina vjerska zajednica u ovim krajevima, koja ne daje ništa u svoje vjerske svrhe, ali koja stoga nema ni najosnovnijih vjerskih ustanova.
Budući da se približuje Ramazani-Šerif, džematski medžlis je zaključio, da će iznajmiti podesene prostorije za zajedničko klanjanje, za vaz-predavanje i za učenje mukabele za sve dane Ramazani-Šerifa, te za to posebno uzeti osposobljeno lice. To je ove prve godine našeg rada jedna izvanredna hitna zadaća naša, te je stoga potrebno da svaki od Vas dadne po svojoj mogućnosti vanredni doprinos, kako bismo mogli te mubarekj dane što dostojnije provesti u ibadestu.
Naš devletija, Muhamed pejgamber a. s., prilikom hidžreta iz Meke u Medinu, raspisao je na sve muslimane stalan doprinos za održanje i razvijanje tadanje malobrojne islamske zajednice.
Stoga neka nam u našim davanjima za našu vjersku zajednicu bude vazda pred očima taj uzvišeni primjer. Muslimanima se ovakva davanja mogu ubrojiti i u zekjat, koji je jedan od farzova, osnovnih dužnosti islamskih.
U čvrstom uvjerenju da ćete se odazvati ovom pozivu i da ćete doprinijeti svaki što najviše može za naše zajedničke vjerske potrebe, mi Vam šaljemo mahsuz selam.
