Grupa mladića se ‘93. prisjetila da bi bilo dobro da se stara i oronula zgrada bivše četvororazredne škole a kasnije magacina boja i lakova preuredi i pretvori u mesdžid. Ideja je realizovana. Radilo se danima i pri tome nije izostala podrška Medžlisa IZ-e Travnik i humanitarnih organizacija koje su tada djelovale u Travniku. Mesdžid je dobio naziv „Ed-Da’wa“ što znači poziv na Pravi put. U maju 1997. godine Kalibunar dobija i prvog stalnog imama sa dekretom reisu-l-uleme, mr. Alju-ef. Cikotića. Ezan se od tada svakodnevno pet puta čuje sa ovog lokaliteta. Pored imama mr. Alje-ef. u džematu radi i Adnan-ef. Adilović kao mujezin.
Imam i džematlije Kalibunara sada su mogli razmišljati o konkretizaciji ideje o izgradnji adekvatnog objekta koji bi zadovoljio potrebe ovog velikog džemata koji ima oko 4000 muslimanskog stanovništva. Formiran je građevinski odbor za izgradnju džamije i u saradnji sa Adilom Lozom, predsjednikom Medžlisa IZ-e Travnik, dogovorena je sa Kemalom Zukićem, direktorom Centra za islamsku arhitekturu pri Rijasetu IZ-e u BiH-i, izrada idejnog a kasnije i izvedbenog projekta za džamiju na Kalibunaru.
U mjesecu avgustu 1999. godine počela je izgradnja džamije pored postojećeg mesdžida. Pošto je lokacija u dolini ispod puta, projektant je predvidio da u prizemlju budu učionice, čitaonica i biblioteka, kancelarije, omladinski klub, restoran i abdesthane a da se na spratu izgradi džamija, divanhana i dva poslovna prostora do puta i otvoreni plato za okupljanje džematlija. Početak izgradnje džamije je bio impozantan. Sreća je bila primijetna na licima vjernika. Na kopanju temelja se dnevno znalo okupiti i do 200 radnika. Sokovi i hrana su pristizali od raznih dobrotvora koji su željeli podržati ovu hairli akciju. Novca je tada bilo malo ali je želja bila velika i jaka.
S obzirom da je projekat bio pozamašan i da je zahtijevao velika materijalna sredstva džamija na Kalibunaru se radila postepeno, po fazama.
Prva faza je urađena 1999. godine kada su dovršeni temelji, stubovi i prva ploča. Sljedeće godine je urađena druga faza na džamijskom dijelu i poslovnim prostorima. Za cijelo vrijeme trajanja radova upućivani su zahtjevi prema humanitarnim organizacijama koje su djelovale u BiH-i da materijalno podrže ovaj projekat, ali nije bilo odgovora jer je bio u pitanju povelik iznos a bilo je i prioritetnijih mjesta u BiH-i da se u njima izgrade džamije. Postepeno su se prikupljala sredstva od uspješnih privrednika iz Travnika i džematlija šire regije.
U trećoj fazi je urađena velika kupola na džamiji i 7 malih. Trebalo je prije zime zaštiti ih od negativnog djelovanja smrzavanja. Medžlis IZ-e Travnik je 2003. godine u saradnji sa muftijom travničkim, mr. Nusret ef. Abdibegovićem i uz podršku reisu-l-uleme dr. Mustafe-ef. Cerića uspio dobiti kredit od BBI banke da se isfinansira pokrivanje objekta bakrom. Sljedeće godine se dovršila četvrta faza radova tako da je ugrađen dio stolarije, osam tambura ispod velike kupole, finirana je kupola iznutra i ozidani su predviđeni zidovi, izgrađena je munara kroz objekat za čiju gradnju je preko Crvenog polumjeseca iz Ujedinjenih arapskih emirata sredstva donirao Ahmed Halifa Es-Suwejdi.
U 2005. godini rađeni su finalni radovi u petoj fazi unutar džamijskog prostora. Postavljena je sva stolarija i objekat je postepeno dobijao svoj završni izgled. Trebalo je obezbijediti oko 150,000 KM da bi se isplatili troškovi radova kojima se palniralo staviti džamijski dio u funkciju. Nakon višegodišnjeg razmišljanja građevinski odbor je u junu 2005. god. donio odluku da pozove putem RTT i džume-namaza džematlije da se uključe u akciju „500 vakifa za džamiju Kalibunar“.
Ideja je bila de svaka porodica koja se uključi u akciju mjesečno uplaćuje po 20 KM u trajanju od godine dana. Ideja je prihvaćena veoma toplo od strane džematlija Kalibunara, a potom Travnika i okolnih mjesta i urodila velikim uspjehom. Sada se moglo razmišljati da se određeni radovi urade i sa odgodom plaćanja jer će se sredstva, ako Bog da, prikupiti putem akcije. „Vlašić II“ je firma koja izvodi radove na džamiji počev od III faze i njen direktor, Husein Halep, je pristao da uradi fasadu sa odgodom plaćanja do jula mjeseca 2006. godine.
Predulazi su popločani kamenim pločama koje je donirao i ugradio Kurtešević Ismet – Meče. Tepih staze u obliku sedžada su stigle iz Istanbula polovicom ramazana kao hedija h. Muamera Ljajića i prostrte su uoči bajrama.
Džamija je zablistala svojom ljepotom obučena u novo ruho prvo bajramsko jutro, 03. novembra 2005. godine. Sve je bilo spremno da se sabah-namaz a potom i ramazanski bajram-namaz obave u novoj džamiji.
Muftija travnički je predvodio bajram-namaz i održao bajramsku hutbu. Lokalna televizija je snimala svečanost i to je bilo centrano mjesto za bajramsku svečanost na području travničkog muftiluka. Sve je blistalo posebnim sjajem. Ushićenje i radost su se posebno osjećali kod ljudi koji su živjeli za taj dan, da dočekaju i dožive da klanjaju u toliko željenoj džamiji.
Adnan Terzić – predsjedavajući vijeća ministara, Tahir Lendo – načelnik općine Travnik, Omer-ef. Meštrovac – glavni imam, Dževad Ibrahimagić – predsjednik Medžlisa…, i još mnogo poznatih i utjecajnih ličnosti bili su prisutni na Bajram-namazu u novosagrađenoj i na bajramsko jutro po prvi puta proklanjanoj džamiji. Kolači i sokovi su bili na otvorenom platou samo dio slatkog obilježja ovog bajramskog jutra koje će prisutni muslimani pamtiti do kraja života.
U periodu od 2006.-2010. godine dovršene su dvije mektepske učionice, biblioteka i čitaonica, omladinski klub, divanhana, dva poslovna prostora i dva parkinga, sa istočne i zapadne strane. Izgrađena je druga munara koju je finansirao Zahirović Bego, a luster specijalno urađen za džamiju u Istanbulu finansirao je Hadžajlić Ramo.
Izvor: Miztravnik.com
