Tucakovića džamija građena je u XVII stoljeću, a u svojoj historiji rušena je više puta. Obnovu džamije, mekteba i pratećih objekata tokom 2021. i 2022. godine vršili su mještani i vakifi. Otvorena je 2023. Godine.
Reisul-ulema je dodao da vjerski objekti nisu kvadrati, nego iskonsko ljudsko pravo.
“Onaj koji je siguran u svoju vjeru, u svoju tradiciju, nikada se neće bojati tuđe. Zato je nama važno da ovdje u Rabranima branimo princip slobode. Onaj ko ne razumije ovaj princip, ništa u svom životu neće razumjeti. Želim zahvaliti ovim ljudima koji su stojali na čelu projekta. Znam koji su teret ponijeli i koji pritisak još imaju”, kazao je reisul-ulema, koji je s muftijom mostarskim i džematlijkom Eminom Tucaković i otvorio ovu džamiju.
Muftija mostarski ovom prilikom zahvalio je reisul-ulemi na podršci koju je pružao i koju pruža hercegovačkim Bošnjacima.
“Reisul-ulema je sve vrijeme bio s nama, znao je kojem se cilju usmjeravamo. Tom cilju danas svjedočimo. Danas, mi hercegovački muslimani, imamo pravo da budemo ponosni i sretni. Bošnjaci u ovom kraju nisu od jučer, naša historija ovdje traje, ima duboke korijene”, kazao je muftija.
Naglasio je da džamija u Rabranima predstavlja samo kontinuitet vjerskog, duhovnog, kulturnog života zajednice na ovom podneblju.
“Nedopustivo je govoriti o malim i velikim brojevima, nedopustivo je da neko računa na koliko bošnjačkih glava i kuća može ili ne može doći džamija. Naše društvo je pluralno, demokratsko. Oduvijek smo ga živjeli i razvijali, ovdašnji čovjek se saživljavao s tim. Ali se nikad nije saživljavao da se nečija politika ili ideologija propisuje mjeru slobode. Bosni i Hercegovini nije dobronamjerna politika koja želi propisivati stepen bošnjačkih sloboda u ovom mjestu i kraju. Jedini ispravni put da svima u domovini bude lijepo jeste da u pluralnosti jedni druge priznajemo i poštujemo, i da poštujemo da je ova džamija kontinuitet u ovom kraju i da je ona, kao takva, našim ljudima ovdje potreba”, kazao je, između ostalog, muftija mostarski.
Poručio je da Bošnjaci muslimani ovog kraja trebaju da imaju puna prava, u svim segmentima.
“Nas niko ne treba potcjenjivati. U Hercegovini su Bošnjaci faktor i činjenica. Neko ko misli vršiti hegemoniju, bolje mu je da odustane od toga. Ova džamija je našim ljudima ovdje na emanet, da bude snaga, ponos i obaveza, da ovdje svjetlo vjere, snaga ezana, džemata, uvijek sija”, istaknuo je muftija mostarski.
Bogatstvo bh. baštine
Umjesto bilo kakvih rasprava, valja podsjećati na historijski utemeljene izvore koji iznova otkrivaju bogatstvo naše bosanskohercegovačke domovine u svojoj njezinoj različitosti…
Ovaj serijal nastoji afirmirati upravo te vrijednosti.Selo Rabrani se nalazi na području općine Neum, između Donjeg i Gornjeg Hrasna. Od Čapljine je mjesto udaljeno 34, od Stoca preko Bjelevića 18 kilometara.
Najveći istraživač baštine Bošnjaka Hercegovine, sakupljač historijske i rukopisne građe, arhivist, historičar i poliglota, rahmetli Hivzija Hasanedić (1915.-2003.) piše u svojem djelu “Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj (srednjoj) Hercegovini” da u Rabranima postoji džamija za koju se misli da je sagrađena odmah nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine.
Zadužbina je, dodaje Hasandedić, Tucakovića koji su jedini u ovom mjestu stanovali. Smajo Tucaković dao je kuću u vakuf pa je džamija na tom mjestu sagrađena. Imala je dimenzije oko 7x6x5 metara, bila je pokrivena krovom pod pločom. I bez munare.
Beg hadži Ibrahim Mehmedbašić iz Stoca dao je novčani prilog za izgradnju ove džamije. Upisana je u gr. ul. k.o. Donje Hrasno broj 227, kat. čest. 1485 i zaprema s podvorjem 64 kvadratnih metara.
Prvi imami ove džamije bili su braća Avdo i Alija Tucaković, a poslije Avdin sin Jusuf. Salih Aličić bio je imam ove džamije do 1937. do 1939. godine. Njega je na ovoj dužnosti naslijedio Mehmed Tucaković, i bio je posljednji stalni imam ove džamije.
Džamija je 1942. godine porušena, a obnovljena je tek 1962. godine. Od završetka Drugog svjetskog rata džamija nema stalnog imama i otvarala se samo preko ramazana kada bi imamsku dužnost u njoj vršili pretežno učenici Gazi Husrev-begove medrese.
Ali-paša Rizvanbegović u Hrasnu
Za vrijeme stare Jugoslavije, sagrađen je 1936. kod džamije mekteb koji je, također. u toku II svjetskog rata djelomično srušen. On je odmah poslije rata opravljen i u njemu se klanjalo sve do obnove džamije 1962. godine.
Hasandedić bilježi da je Ali-paša Rizvanbegović, hercegovački vezir i valija, imao je kulu u Hrasnu. Na području Gornjeg i Donjeg Hrasna podignuto je za turske uprave nekoliko čardaka koji su bili vlasništvo muslimanskih porodica iz Ljubilnja i Stoca.
Derviš-aga Grebo imao je 1284. hidž. godine (1867) čardak u Donjem Hrasnu. Svi ovi čardaci su srušeni za vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875. do 1878. godine i danas im se, pisao je Hasandedić, “na nekoliko mjesta vide ruševine”. Neki hadži Mahmud-aga iz Dubrava poklonio je 1080. hidžretske godine (1670) godine nekom siromahu Baliji baštinu u selu Mirilovići u nahiji Hrasno, u kadiluku Gabeli.
Salih Hadžiosmanović je imao 1291. (1874) godine vinograd u Hrasnu…
“U Rabranima su do 1992. godine živjeli samo Tucakovići, kada je od strane vlasti samozvane hrvatske republike Herceg-Bosne iseljeni bez prava na povratak” navodi Hasandedić. U Donjem Hrasnu su za turske uprave imali posjete: Behmeni, Čengići, Dizdari, Duranovići, Galešići, Gavranovići, Huskovići, Kadrići, Kapetanovići, Karabezi, Mehmedbašići i Tucakovići.
Mesdžid na Starom mostu
Hasan Tucaković živio je 1181. (1767) godine u Blagaju, a Mustafa Tucaković 1190. (1776) u Lokvama kod Čapljine.
U Gornjem Hrasnu u su živjeli: Galešići, Kasumačići i Sefe, koji su poslije II svjetskog rata iselili, prvi u Čapljinu, drugi u Dubrovnik, a treći negdje u Bosnu. A ostala je samo jedna porodica Elezovića.
U Donjem Hrasnu su živjeli Gušići, koji su se, također, iselili. U Hrasnu je postojao 1288. (1871) “gedik timar” od 1.400 akči i bio je vezan za vršenje mujezinske dužnosti u sultan Selimovom (Carskom) mesdžidu kod Starog mosta u Mostaru.
