Kreča je najudaljeniji džemat na području Medžlisa Islamske zajednice Goražde. Udaljen je oko 35 km od Goražda. U ovom selu nalazi se Mustafa-pašina džamija, izgrađena 1554. godine, koja spada među najstarije džamije na ovom području i predstavlja veoma vrijedan vjerski i kulturni objekat. Dimenzije džamije su 16×10 m, a visina zidane munare je 40 m. Kameni zidovi su debeli više od metar. Dekoracijom i ljepotom se naročito izdvaja njena unutrašnjost.
Džamija je preživjela sve ratove i stradanja. Manja oštećenja pretrpjela je tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Džamija je smještena u prelijepom brdovitom i planinskom kraju, u kojem se nalazi veliki broj sela i zaselaka te gdje je nekad živjelo više hiljada stanovnika. Međutim, danas je taj kraj skoro potpuno napušten i veoma malo porodica je ostalo da živi na ovom području.
Mladić Almir Mršo iz Faočića kod Goražda skoro svakog petka klanja džumu u Mustafa-pašinoj džamiji u Krečima. U ovom su mu džematu klanjali pradjedovi pa to i on čini iako mu je bliže otići u Ilovaču.
Nekad baš Almir bude presudan da se džuma može klanjati, jer prema pravilima, da bi se klanjao džuma-namaz uz imama tu moraju biti još tri čovjeka. Zato se Almir i zaputi u Kreča i pored problema u putu zbog snijega pa se muči sa lancima ili dođe pješke, uglavnom, njegov dolazak na džumu može spriječiti samo neka obaveza. Zavolio je staru džamiju i zbog Hajrudina efendije Suljagića koji s toliko topline i ljubavi obavlja svoju časnu dužnost imama jedne od najstarijih džamija u BiH koja je sagrađena u planinskom kraju podno Kleka i Borovca.
“Uvijek mi je govorio, za sve lijepo što se desi trebaš zahvaliti Allahu. Ponosan sam što ja nekad budem presudna osoba da bi se mogla klanjati džuma, osjećam se ispunjenim”, kaže Almir Mršo.
Oduvijek ga je, kaže, zanimala historija ovog kraja iako je završio socijalni rad te danas radi u školi u svom mjestu. Nije se poveo za mladima koji odlaze, njegov sin je najmlađa beba rođena u Faočićima, a nema namjeru ići nigdje iz svog kraja. Još dugo će na džume u Kreča jer je očaran ljepotom džamije iz koje su molitve upućivali i njegovi preci.
“Ona je neprocjenjiva, nikada nije, koliko znam, porušena. To je autohtoni objekat, znam da je nekoliko puta rađena rekonstrukcija zahvaljujući imućnijim džematlijama. Urađeni su podovi jer je bio beton, da nam bude toplije zimi kad se klanja”, priča Almir.
Volio bi da se u mjesto vrate ljudi ili da ih bar bude više na namazu.
“Niko od mene ne bi bio sretniji da nas na džumi nekad bude bar dvadeset. Volio bih da se ljudi počnu vraćati ovdje, i prije su radili u Sarajevu, ali nisu odlazili. Prije je bilo teže, ali su ostajali ovdje. Sad idu gdje im je lakše, izgleda da su se malo svi pogospodili”, smije se Almir Mršo.
Džuma-namaz u Krečima
Hajrudin ef. Suljagić je imam džamije u Krečima više od četiri decenije, od 1974. godine, s posebnim priznanjem Rijaseta IZBiH. Iako provodi penzionerske dane Hajrudin efendija ne ostavlja džematlije, obavlja namaze i provodi vrijeme u kući s pogledom na najljepšu džamiju ovog kraja. I najstariju, tvrdi efendija Suljagić, jer sve druge su srušene do temelja, čak i Turhan-Eminbegova džamija i Aladža, dok je vojnu džamiju koju je dao sagraditi čuveni Mustafa-paša u selu Kreča, načelo tek vrijeme i pokoja granata, ali nikad nije srušena.
Sagrađena je 1554. u mjestu koje ima bogatu prošlost. Džemat Orahovice je na pola puta između Goražda i Sarajeva, prelijep planinski kraj sa raštrkanim selima i zaseocima sve do 1.800 metara nadmorske visine.
Nedostaju ljudi
“Kad sam ja došao bio je ovdje silan narod, 400 domaćinstava, 2.000 stanovnika. Sada u ovom džematu ima 90 kuća, a nema ljudi. U Krečama ima 25 kuća, ali danas niko ne živi u njima, ne loži se vatra, nema dima. Posljednji koji je živio ovdje je Salih Ruhotina, kćerka mu je bila invalid, ali sada više nema nikog”, kaže efendija Suljagić.
Već odavno se u ovom mjestu klanjaju samo dženaze.
U cijelom džematu je sve manje porodica koje ostaju. Ljudi odlaze tamo gdje je život naizgled bolji iako su, kaže Hajrudin efendija, ljeta u ovom mjestu prelijepa.
“Ovo je dženet dunjalučki, kisik, borovina, kad su kod vas tropske vrućine, ovdje je milina živjeti. Ja molim ljude da se vrate svom kraju. Ljepota je bila nekad kad je bilo 700 učenika iz mog džemata, a sada je nekoliko njih. Ovo je pasivan kraj, planinski uslovi su teški za život, pa eto ne moraju djeca, ali stariji, ima drva džaba, uvijek se može koza držati, bolje nego da se rovi po kontejnerima. Ja i hanuma živimo tu, ovdje nam je najljepše, a djeca su nam Sarajevu. Kerima je specijalizirala medicinu, sin i snaha u Sarajevu. Preko Orahovica sam za 45 minuta do Vijećnice”, priča Hajrudin efendija Suljagić.
Kaže da će Rijaset Islamske zajednice tražiti da se džamija u Krečima proglasi nacionalnim spomenikom pod zaštitom države, jer ona to zapravo i jeste, dragocjeno svjedočanstvo jednog vremena, džamija na putu ulaska islama u Bosnu.
Od vremena kad je sultan Fatih prešao Drinu na Cvilinu, put islama vodio je od Ustikoline gdje je 1448. godine sagrađena Turhan-Eminbegova džamija, zatim Kreča, Prača, Sarajevo, smatra efendija Suljagić. Iako se tvrdi da je sagrađena 1554. godine, Hajrudin efendija ističe da je prema nekim podacima vremenski period između gradnje džamije u Ustikolini i ove u Krečima svega pet ili maksimalno deset godina.
Kameni zidovi prostrane džamije su debeli više od metar, jaki stubovi čine je tvrđavom koja se ne da oboriti, a ljepota unutrašnjosti je posebna. Nije je narušila ni aviobomba koja je u posljednjem ratu pala nedaleko od nje. Najstariji poznati mujezin džamije u Krečima je iz 18. stoljeća, prema predanjima starijih ljudi iz ovog kraja, o čemu se govori i u knjizi Mujezina Šeha, dok samu džamiju pominje u svojoj knjizi profesor Rasim Živojević.
“Mustafa-paša bio je general i znao je značaj ovog strateškog mjesta te je ovdje dao sagraditi vojnu džamiju. Kamen je sa Kleka i Borovca nosila vojska sve s ruke na ruku. Nikada ovaj kraj nije poražen. Klek je ovdje, jedino brdo u pola Bosne koje nije palo nikada. Kroz moj džemat spas je našlo blizu 100.000 Bošnjaka iz Istočne Bosne, ne smije se to zaboraviti, treba doći ovdje, klanjati džuma-namaz, ovdje su svi gosti dobrodošli”, kaže efendija Suljagić.
Fotografije: Mirza Hasanefendić
Klix.ba
