Posljednji je dan mjeseca ramazana. Nježni glasovi na sabahskoj mukabeli uče i zadnji, trideseti džuz Kur´ana, a ja znam da taj osjećaj neću doživjeti do idućeg ramazana. Osjećaj ispunjenosti i spokoja, čežnje za Allahovim zadovoljstvom.
Osjećaj koji se u meni budi kada vidim kako mnogi mladići i djevojke, pa i stariji pomno prate Kur’anske ajete lagano pomičući suhe, već ispucale usne, tiho izgovarajući ove svete riječi koje se spuštaju na srce svakog vjernika, pa podsjećaju na sniježne pahulje koje se uskovitlano kreću,a zatim padaju po putevima mnogim, čineći ih bijelim i čistim.
Večeras nema teravije. Ljudi će klanjati jaciju – namaz, poselamiti jedni druge, malo progovoriti, a onda ubrzanim koracima krenuti svojim kućama, spremajući se za sutrašnji dan. Nekima će biti drago što se više ne moraju ustručavati od hrane i pića, posmatraju to kao jedan vid tereta, ali ne i oni koji su shvatili vrijednost ovoga mjeseca u kojem je Allah dž.š. mnoga srca približio i učinio da kucaju složno, za kolektiv, za zajednicu, za džemat, a mnogima i oprostio. Mnogima odredio da se vrate na put istine, pružio još jednu šansu u nizu za pokajanje i povratak u Njegovu milost.
Sretan sam zbog Bajrama. Sutra će svi biti nasmijani, zadovoljni što su dočekali ovaj dan. Obući će najbolja odjela, obilaziće rodbinu. Djeca će dolaziti na moja vrata u svojim najljepšim košuljama i haljinama koje su njihove majke pripremile, te stidljivo kucati i svojim malim prstima pokušavati da dohvate zvono kako bi mi uputili čestike.
Odmah zgrabim kesice različitih bombona i nešto sitniša te im sa osmjehom podjelim, nakon čega odlaze kod drugog, upoređujući moje bombone sa drugim bombonama koje su dobili. Kažu najbolje su gumene od jabuke.
Od ramazana do ramazana, kažem sebi ovo je prilika da učinim mnogo dobrih stvari, ali izgleda da i ove godine nisam ispunio ono što sam želio. Mislio sam da ću učiti više Kur’ana i ostaviti neke loše navike. Propustio sam priliku da pobjegnem od mnogih problema i napravim ogromnu promjenu u svom životu. Šta ako ne dočekam još jedan ramazan? Šta ako ne dočekam priliku da promjenim svoj život iznova?
O Allahu, oprosti mi, molim te, u posljednjim trenucima ovog blagoslovljenog mjeseca, uistinu ja Te nisam obožavao onako kako si Ti to zaslužio.
(Piše: Mujo Hasanović / akos.ba)
