U vrijeme opće razgolićenosti, koja nažalost, nije mimoišla ni islamski svijet, pitanje odijevanja i pokrivanja stidnih dijelova tijela, u cilju zaštite moralnog integriteta muslimana i muslimanke, nameće se kao bitno i veoma važno pitanje.
Propisi o odijevanju ukazuju na razliku između čovjeka i životinje, a jedna od prvih naredbi Ademu, a.s., i njegovoj ženi Havi, još u Džennetu, je bila vezana za pokrivanje stidnih mjesta.
فَلَمَّا ذَاقَا الشَّجَرَةَ بَدَتْ لَهُمَا سَوْآتُهُمَا وَطَفِقَا يَخْصِفَانِ عَلَيْهِمَا مِنْ وَرَقِ الْجَنَّةِ وَنَادَاهُمَا رَبُّهُمَا أَلَمْ أَنْهَكُمَا عَنْ تِلْكُمَا الشَّجَرَةِ وَأَقُلْ لَكُمَا إِنَّ الشَّيْطَانَ لَكُمَا عَدُوٌّ مُبِين
“…A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” (Al-A’raf 22)
يَا بَنِي آدَمَ قَدْ أَنْزَلْنَا عَلَيْكُمْ لِبَاسًا يُوَارِي سَوْآتِكُمْ وَرِيشًا وَلِبَاسُ التَّقْوَى ذَلِكَ خَيْرٌ
“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje…” (Al-A’raf 26)
Premda smješteni u Džennetu, naš praotac i pramajka, obdareni stidom i čestitošću pokrili su stidna mjesta. Objavljenim ajetima se također daju dvije važne dimenzije odjeće, kao blagodati, svojstvene samo čovjeku, od svih drugih stvorenja:
– Odjeća je za naše tijelo pokrivka, zaštita, ukras, predmet divljenja i uljepšavanja,
– Odjeća čestitosti je za našu dušu straža na vratima bolesti srca i duše.
Kao što je tijelo izloženo različitim uticajima vrućine, hladnoće, bolesti, tako je i duša izložena uticajima zavisti, mržnje, gibeta, sumnje. I od jednog i drugog, Gospodar je, iz Svoje milosti, dao zaštitu.
Propis pokrivanja tijela je usklađen potrebama ljudske prirode a u cilju zaštite moralnosti kao bitne pretpostavke za krepostan život s kojim će biti zadovoljan naš Gospodar. Ovaj propis prati ljudsku povijest od prvog čovjeka i u svakom vremenu će iznova biti aktuelan i važan.
Hidžab je uvijek bio osjetljivo pitanje, čak i među samim muslimanima i muslimankama, ali je ovo pitanje ponovno došlo u fokus svjetske pažnje, donošenjem zakona u nekoliko evropskih zemalja, Francuska, Njemačka a evo i u Bosni i Hercegovini, o zabrani nošenja hidžaba u državnim institucijama.
Za žene koje nose hidžab, istina je više nego jasna, ali za one sa malo znanja a previše predrasuda, hidžab izaziva niz polemika, nejasnoća, osuda i nepravde. Feministkinje i zapadni mediji često prikazuju hidžab kao simbol ugnjetavanja i ropstva žena. Ovakav pogled plod je predrasuda, a nerijetko i otvorenog kulturnog imperijalizma zapadne kulture.Žene su potlačene, širom svijeta, zbog socioekonomskih razloga, čak i u zemljama u kojima žene nisu nikada čule za hidžab. Prikazivanje slika golih žena u reklamama i industriji zabave mnogo bi se više mogao okarakterisati kao simbol represije, ugnjetavanja i ropstva.
Pokrivanje glave i kose, starija je i rasprostranjenija pojava, od objave u islamu, kao i običaj dodatnog pokrivanja odjećom za izlazak. Realnost pokrivanja hidžabom otkriva nam se u propisima svih objavljenih vjera, onih koje dolaze sa jednog Izvora, od Allaha, dž.š. Hidžab je bio naređen, kao čin skromnosti i pokornosti i u Judaizmu i kršćanstvu, što je vidljivo iz pokrivanja ortodoksnih jevrejki i kršćanki, a posebno časnih sestara. Sasvim je razumno pitati: “Da li ste ikada vidjeli sliku Merjeme (Marije) majke Isa a.s. (Isusa) a da je bez hidžaba?”. Sa konačnom Porukom, datom Muhammedu a.s. propis o hidžabu je potvrđen i završen.
Allah, dž.š., u Časnom Kur’anu veli:
يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُلْ لِأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِنْ جَلَابِيبِهِنَّ ذَلِكَ أَدْنَى أَنْ يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je”. (Al-Ahzab 59)
Dijelovi tijela koji trebaju biti pokriveni nazivaju se avret, a on je kod žena jasno definisan hadisom Poslanika, a.s., koga pipovijeda Aiša, r.a., da kada je jednom Esma, r.a., kćerka Ebu Bekra, r.a., ušla u tankoj odjeći kod Allahovog Poslanika, on se okrenuo i rekao: “O Esma, kada žena dostigne pubertet, nije dozvoljeno da otkrije bilo koji dio osim ovog”, a zatim pokaza na svoje lice i šake. (prenosi Ebu Davud)
Hidžab je arapska riječ koja znači zavjesa ili pokrivanje. Šerijatski, hidžab znači način odijevanja kojim se prekriva cijelo tijelo osim lica i šaka, a simboličko značenje hidžaba je skromnost, privatnost i moral.
Hidžab je odgovor muslimanke na naredbu Uzvišenog Allaha dž.š. da se samo Njemu robuje i izvrši ono što On traži od nje. On je ibadet kojim se traži Allahovo zadovoljstvo i sticanje sevaba za koje se dobivaju nagrade na budućem svijetu.
Nakon odaziva na naredbu dolaze blagodati koje izvršavanje ovog propisa nosi sa sobom:
– On je izraz skromnosti i poslušnosti Gospodaru. Oni s kojima dolazi u susret u društvenom životu, mnogo će više primjećivati šta žena govori, osjeća, kako razmišlja, od toga kako izgleda. Uz hidžab žena ne mora očekivati da radi šta je poželjno u društvu, niti iskorištavati svoju ljepotu da bi dobila priznanje i prihvaćanje od onih oko nje.
Poslanik a.s. kaže: “Kada vjernikovo srce zastrepi od straha prema Allahu dž. š. spadaju s njega grijesi kao lišće s drveća.”
– Islam je uveo hidžab kao dio pristojnosti i skromnosti u interakciji između pripadnika suprtonog spola. Iznenađujuće zvuči, da društvo koje pokazuje toleranciju prema onima koji bi željeli hodati unaokolo u toplesu, a teško ili nikako, ne može tolerisati ženu koja po sopstvenom izboru nosi hidžab.
Omer r.a. je rekao: “Onaj ko se postidi, sakrit će se, onaj ko se sakrije pobojat će se, a onaj ko se poboji zaštitit će se.”
– Hidžab je vanjski izraz identiteta muslimanke. Iako se nošenjem hidžaba prezentira vjerski identitet muslimanke, on u islamskoj tradiciji nije shvaćen kao vjerski simbol ili obilježje, niti kao sredstvo islamske misije (da’ve), nego kao sastavni dio vjerskih propisa o pristojnom odijevanju. Samim susretom s njom jasno vam je s kim razgovarate i u šta vjeruje, kakva su joj uvjerenja.
– Žena hidžabom svjedoči svoju ženstvenost, stvarajući jasnu razliku sa odjećom koju nose muškarci.
Abdullah b. Abbas, r.a., rekao je: “Allahov Poslanik, a.s., prokleo je muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.” (Sahihul-Buhari)
– Hidžab je stražar protiv bilo kakvog napada. On ženu usmjerava u pravcu pokazivanja čari svome suprugu, a istovremeno joj pravi zaštitu u javnom prostoru. Allah, dž.š., objavljuje:
ذَلِكَ أَدْنَى أَنْ يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ “…Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti”. (Al-Ahzab 59)
Kreirajući svoj život, unutar porodice, ili pak u društvenom životu, žene su bile i ostat će naše majke, sestre, supruge, kćeri. Kao nježnija bića, izložene su svakoj vrsti izazova i pritisaka, a njihove odluke da svoje tijelo zaštite od pogleda drugih, kao i hidžab, njihovo je pravo na samostalni izbor. U tom pravcu moraju dobiti našu punu podršku, posebno nas, vjernika.
Podsjećajući na 1. februar, Svjetski dan hidžaba, dižemo svoj glas protiv sramnih odluka i zakona koji diskriminiraju, ignorišu, ponižavaju i stigmatiziraju ženu koja je odlučila da svojim hidžabom potvrdi svoj identitet. Istovremeno, imajući u vidu sve probleme s kojima se susreću, podržavamo svaku ženu koja svoju odanost Gospodaru iskazuje na način pokrivanja hidžabom.
