Tokom mjeseca ramazana muslimani strpljivo podnose različite poteškoće koje sa sobom nosi cjelodnevni post. No, svrha posta i jeste da se osjeti glad i žeđ, i da vjernik pretrpi određene poteškoće radi posta, što s druge strane proizvodi pozitivne, prije svega duhovne efekte o kojima je u ramazanu bilo riječi
No, nije post jedini ibadet koji zaokuplja vjernika tokom ramazana i traži njegovu punu pažnju i ustrajnost. Uz post vjernik svake noći klanja trideset i tri rekata noćnog namaza; prije zore ustaje na sehur; tokom dana intenzivno uči Kur’an i sluša mukabele; provodi vrijeme u itikafu; pojačava noćni namaz u zadnjoj trećini ramazana, itd. Očigledno je, dakle, da izvršavanje svih vjerskih obaveza u mjesecu ramazanu u značajnoj mjeri utječe na životni ritam svakog muslimana i muslimanke.
Poteškoće su prisutne, ali je i obećana nagrada iznimna. Kada se sve ovo zna, jasno je da su osjećanja vjernika dolaskom Ramazanskog bajrama pomiješana. S jedne strane, tužni su i žalosni, jer mjesec ramazan i njegove blagodati prolaze, ali su, u isto vrijeme s druge strane, sretni, zadovoljni i radosni jer dolazi Bajram, dan u kojem će za svoj ispoljeni trud u mjesecu ramazanu biti obilno nagrađeni.
Bajramski običaji i njihova vjerska utemeljenost
Kad je Allahov Poslanik, a.s., stigao u Medinu njezini stanovnici imali su dva praznika u kojima su se igrali i zabavljali. Poslanik, a.s., ih je upitao: „Kakvi su ovo dani?” Odgovorili su mu: „To su predislamski blagdani.” Vjerovjesnik, a.s., im tad reče: „Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim danima, a to su Kurban-bajram i Ramazanski bajram.” (Ebu Davud, sahih)
Nekoliko dana pred Bajram muslimani temeljito čiste i uređuju svoje kuće, stanove, avlije i ulice. Čista i mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskog blagdana u Bosni i Hercegovini. Sve je to u skladu sa osnovnim islamskim principom: čistoća je pola vjere. Uoči Bajrama u okolini Jajca i u Bosanskoj krajini obilaze se i uređuju mezari, uče se Jasini i dove za umrle.
U drugim krajevima Bosne i Hercegovine mezarluci se obilaze prvi dan Bajrama, odnosno kad je neko u mogućnosti. Muslimani posjećuju mezarluke uoči i za vrijeme Bajrama vjerujući da umrli imaju koristi od dova koje za njih uče živi. Dove za oprost grijeha svojevrstan su bajramluk živih umrlim članovima porodice. Bajram tako prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već u svojoj punini obuhvata i naše dobre prethodnike.
Allah, dž.š., kaže: „Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv.’” (El-Hašr, 10.) „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim (živim i mrtvim), i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 41.) Allahov Poslanik, a.s., je podsticao vjernike da posjećuju mezaristane i razmišljaju o smrti. Hazreti Fatima, r.a., je često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida iz Bitke na Uhudu. I u našoj zemlji se nakon agresije drugog dana Ramazanskog bajrama posjećuju šehidska mezarja i uče dove za njih.
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 23. januara 1995. godine donio Odluku da se drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan šehida, te da se, u skladu s tim određuje i plan aktivnosti organa Islamske zajednice povodom obilježavanja Dana šehida.
Prije Ramazanskog bajrama službe Rijaseta IZ dostavljaju protokol obilježavanja Dana šehida nižim organima IZ na daljnje postupanje. Prema protokolu Dana šehida 2010. godine reisul-ulema, muftije, glavni imami i imami bili su dužni posjetiti šehidska mezarja na svom području, a centralna manifestacija obilježavanja Dana šehida bila je u Sarajevu. Reisul-ulema je drugog dana Ramazanskog bajrama 2010. godine posjetio šehidsko mezarje na Kovačima gdje je proučena dova i odata počast šehidima. Muftije i glavni imami zajedno s imama posjetili su isti dan šehidska mezarja na svom području, proučili dove za šehide, a u džamijama predali hatma-dove. Obično se za Dan šehida ukaže čast i porodicama šehida koje se taj dan intenzivnije posjećuju, a u nekim medžlisima se organizuju prijemi za njih.
Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih) Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.
Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)
Kod nas u Bosni i Hercegovini samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa Božijeg Poslanika, a.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz, pa čak i djevojke i žene u vrijeme menstrulanog ciklusa koje bi stajale iza svijeta i učile tekbire zajedno s ostalim narodom nadajući se oprostu grijeha i postizanju bereketa tog velikog dana. (Buharija) Ranije se bajram-namaz obavljao na musali, mjestu predviđenom za obavljanje namaza na otvorenom.
U svim većim gradovima u Bosni i Hercegovini postojale su musale. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)
U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.
Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!”
Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo. Bajram i bajramluci su opjevani u poznatoj sevdalinci:
Bajram ide, Bajramu se nadam
Šta bih dragome bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala,
Dragi mi je, malo mu je dara!
Kad bih dragom boščaluka dala,
Sirota sam, mnogo mu je dara!
Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano.
Običaj je da se svi članovi uže porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra obično bi sadržavala najomiljenija jela svih članova porodice. Posjećivanje rodbine za vrijeme Bajrama ima jedinstvenu svrhu i cilj. Vjernci su za vrijeme Bajrama sretni i radosni, a sreću je uvijek najbolje podijeliti s najbližima.
Uz to, Bajrami su idealno vrijeme da se određene nesuglasice koje postoje unutar porodice izglade, a oni koji su eventualno ljuti jedni na druge izmire. Sve to duboko je ukorijenjeno u našoj vjeri dini islamu koji od vjernika zahtjeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi. U jednom hadsi-kudsiji Allahov Poslanik, a.s., prenosi da je Uzvišeni Allah, dž.š., rekao: „Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo ih iz ovog Mog imena (Milostivi), pa ko ih održava i Ja ću s njim održavati veze, a ko ih prekida i ja ću s Njim prekinuti.” (Tirmizija, sahih)
Konačno, dani Bajrama su dani radosti, veselja i sreće. Lica vjernika sijaju od sreće, zadovoljstva i radosti u danima Bajrama. Poslanik, a.s, je za vrijeme Bajrama dozvoljavao pjesmu i zabavu pod uslovom da se vodi računa da to bude u granicama časnog šerijata. Hazreti Aiša kaže: „Na dan Bajrama došao nam je Ebu Bekr, a u našoj kući su dvije djevojke pjevale o sukobu između plemena Evs i Hazredž koji se zbio u predislamsko doba. Kad je to čuo, Ebu Bekr je rekao: ‘Zar u kući Allahovog Poslanika, a.s., šejtanski glasovi?’ ‘Pusti ih, Ebu Bekre, neka pjevaju’, rekao je Vjerovjesnik, a. s. Svaki narod ima svoje praznike, a danas je naš praznik.” (Buharija) Istinsku radost na Bajram mogu osjetiti samo oni koji su tokom mjeseca ramazana izvršavali svoje vjerske obaveze, kao što pjesnik u stihovima kaže:
Nije Bajram onome ko oblači nove
i gizdave haljine.
Bajram je samo onome ko je siguran
od prijetnje (Allahove).
Nije Bajram onome ko se nakadi na
mirišljavo drvo.
Bajram je samo onome ko se pokaje
i ne vraća se više na grijeh.
Nije Bajram onome ko se gizda
i kiti ovozemaljskim nakitima.
Bajram je samo onome ko se
bogobojaznošću opskrbi i osigura.
Nije Bajram onome ko punokrvne atove jaše.
Bajram je samo onome ko se prođe
i napusti poroke i grijehe.
Nije Bajram onome ko stere skupocjene ćilime
Bajram je samo onome ko sretno prebrodi
svoj put životni.
Zaključak
Svi lijepi bajramski običaji bosanskohercegovačkih muslimana duboko su ukorijenjeni u islamsku tradiciju i sunnet Časnog Poslanika, a.s. Iako neke od njih ljudi smatraju narodnim običajima, to su, u suštini, islamski propisi za koje vjernici imaju nagradu kod Uzvišenog Allaha. Gozba za bajramski ručak, ili darivanje bajramluka roditeljima i rodbini su Bogu ugodna djela za koja slijedi nagrada. Neshvatljivo je stoga, da neki ljudi mubarek dane Bajrama koriste za otvoreni nemoral, bestidnost, raskalašenost, pijanstvo i bludničenje.
Dani Bajrama su dani učenja tekbira s kojima zahvaljujemo Allahu na blagodatima kojima nas je obdario, a ne šejtanski dani koji se koriste da bi se napakostilo Dragom Bogu. Molim Milostivog Allaha, dž.š., da nas uputi na Pravi put i podari nam Svoju milost, oprost i svaku blagodat u danima Bajrama.
Amin
TRADICIJA
U islamskoj tradiciji Bajram zauzima posebno mjesto, bez obzira da li je riječ o Ramazanskom ili Kurban-bajramu. Poštujući njegovu vjersku dimenziju,obilježavanje Bajrama je kroz historiju obogaćeno kulturnim događajimai običajima naroda koji su ga prihvatali i usvajali kao dio vlastitog duhovnog naslijeđa i tradicije.
Bajramske pripreme
Obilježavanje Bajrama na našim prostorima ima, također, dugu i živu tradiciju, koja obuhvata i niz lokalnih običaja prilagođenihnačelima islamskoga vjerovanja. Pripreme za obilježavanje Ramazanskog bajrama počinjale bi nakon posljednje mubarek noći, Lejlei-kadra. Kuća i avlija bi se ponovo detaljno očistile, izvršila nabavka namirnica potrebnih za spremanje bajramskih jela, te ukućanima, posebno djeci, pripremili bajramluci u vidu kupovine najčešće odjevnih predmeta, prigodnih poklona i sl.
Najavljivanje Bajrama počinjalo bi oglašavanjem topa koji je protekli mjesec ramazana, zavisno od običaja, dva ili više puta oglašavao vrijeme sehura i iftara. Ovaj put bi sa gradske tabije, nakon klanjanja ikindija-namaza posljednji dan ramazana, top s tri pucnja najavio završetak mjeseca posta i s akšamskim ezanom nastupanje ševvala, odnosno Ramazanskog bajrama.
U osmansko doba kadija, odnosno šerijatski sudbi izdavao posebnu muraselu kojom je regulirano obilježavanje Bajrama. Kao primjer navest ćemo muraselu sarajevskog kadije datiranu 9. zu-l-hidždžeta 1234/29. septembra 1819. godineupućenu dizdaru i zamjeniku glavnog topčije sarajevske tvrđave da sutra, u srijedu, poslije ikindija-namaza ispali tri hica iz baljemez topa (topovi većeg kalibra)radi oglašavanja nastupanja Kurban-bajrama i to jedan hitackada nastupi vrijeme bajram-namaza, te 5 iz baljemez i 10 iz šahi topova (topovi nešto manjeg kalibra u odnosu na baljemez top) poslije namaza.
Dalje se nalaže topdžiji da se tokom cijelog Bajrama poslije sabaha, podne i ikindije ispaljuju po 3 hica iz baljemez i dva iz šahi topa.Navest ćemo još jednu nedatiranu muraselu šerijatskog suda u Zvorniku upućenu dizdar-agi zvorničke tvrđave kojom mu se naređujeda u srijedu iza ikindija-namazapaljbom iz topovaoglasi nastupanje prvog dana Ramazanskog bajrama. U vremenu od 1243.-1249. (1828.-1833.) godine, samo u Bihaćkom kadiluku za potrebe oglašavanja bajramskih svečanosti potrošeno je 250 oka crnog baruta.
Bajramsko jutro
Nastupanjem Ramazanskog bajrama svi ukućani bi oblačili najljepšu odjeću koju imaju, po mogćnosti novu, kako bi osjećaj zadovoljstva i draž Bajrama bili što veći. Međutim, čoha od koje su krojena muška odijela bila je skupa i malo je bilo onih koji su mogli priuštiti svaki Bajram „taze“ odijelo pribaviti. Češće su muškarci imali bajramsko odijelo ili „bajramske haljine“ koje su se oblačile samo za vrijeme bajramskih mubarek dana.
Odrasli muškarci odlazili bi s muškom djecom u mahalsku džamiju na bajram-namaz. Nakon završetka namaza nastupilo bi bajramsko čestitanje nerijetko praćeno pucnjima iz lovačkog oružja.„Ko je god oružje imao toga jutra bi ga napunio i tetik mu odapeo“ navodi Hifzija Hasandedić kad govori o bajramskim običajima Seonice kod Konjica. Korišteni su posebno pripremljeni meci punjeni samo barutom.
Nakon završetka bajram-namaza nastupilo bi bajramsko čestitanje. Djeca su roditeljima čestitala Bajram ljubeći ih u desnu ruku, a roditelji uzvraćali ljubljenjem u čelo i davanjem bajramluka, najčešće u novcu koje je bilo popraćeno hajir-dovom.Bajram se najčešće čestitao izgovaranjem riječi: Bajram mubarek olsun što je manje obrazovan svijet znao pojednostaviti riječima „Bajrambarećola“ u značenju Neka bajram bude mubarek. Odgovor na ove čestitke je bio Allah razi olsun, odnosno unarodnoj formi Allahraziola (Neka je Allah zadovoljan).
Običaj je nalagao da se ispred džamije ide očevoj kući na zijaret i čestitanje, gdje se pripremao i bajramski ručak. Ramazanski bubnjari, koji su tokom proteklog ramazana budili domaćice na sehur, prvi dan Bajrama bi se našli u svakoj avliji da naplate svoj ramazanski trud. Obično bi ih pratila kolona djece, a najvrjedniji od njih nosio bi bajrak. Darivanje bubnjara je bilo u novcu, hrani ili nekom odjevnom predmetu. Hifzija Hasandediću naprijed navedenom radu navodi i nekoliko stihova koje bi bubnjari izgovarali kad se nađu ispred kuće u kojoj ima za udaju djevojka:
Ded’te cure pohitite
meni bajrak nakitite
koja meni čevru dala
Bog joj dao pa s’ udala
Koja dala i mahramu
Ne nalazim joj mahanu.
Bajramski zijareti
Prvi dan Bajrama bi se obavezno zijaretilaulema, te ugledni i utjecajni ljudi mahale, kasabe ili šehera.Bilježeći događaje koji su se zbili u godini 1192/1778. godine, među kojima ismrt Hasana efendije, u narodu poznatog kao Žuti Hafiz,Bašeskija navodi i slijedeće: „Bio je pismen i načitan, a stanovao je u jednoj kući gdje bi ga uz Bajram mnogo svijeta posjetilo.
Ljudi su ga poštovali. Nekim bolesnicima bi davao vodu, a nekima bi i istihare klanjao za ozdravljenje. Svoje goste častio bi jednim findžanom šerbeta i samalo zulbije (vrsta slatkog jela), pite ili drugog čega što bi od svijeta na dar primao.“
Bajram, posebno ramazanski, bio je i vrijeme zijareta mezaristana, čišćenja i krečenja nišana, te učenja prigodnih kur’anskih sura na mezarima. Ovaj zijaret se u nekim mjestima obavljao uoči Bajrama, a u drugim prvi ili drugi dan Ramazanskog bajrama.
Kao nastavak ove tradicije mogli bismo tretirati to što nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu Islamska zajednica drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan šehidakada se posebno obilaze šehitluci u kojima su pokapani šehidi pali u odbrani Bosne i Hercegovine.
Drugi i treći dan Bajrama je bio rezerviran za obilazak komšiluka radi čestitanja Bajrama. Prvo bi u bajramski obilazak krenuo domaćin koji stanuje uvrhu mahale posjećujući prvog komšiju. Nakon čestitanja i čašćenja obojica bi skupa išli kod slijedećeg komšije i takosve do posljednje kuće u mahali čime bi se i broj „bajramdžija“ povećavao pošto bi im se svaki put pridruživao onaj komšija kojeg su posljednjeg zijaretili.
U ovom zijaretu nisu se ostavljali ni bolesni ni siromašni stanovnici mahale. Domaćin bi bajramdžije častio onim što ima, najčešće kahvom i kakvim slatkom koje je domaćica pripremila ranije.Na kraju mahale, kada završe sa zijaretom svake kuće, komšije bi se razilazile i vraćale svako svojoj kući.
Tek četvrti dan Bajrama žene bi počinjale sa svojim zijaretima, pa se ovaj dan u narodu zbog toga zove „ženski Bajram“.
Pojedina mjesta u Bosni i Hercegovini imala su specifične običaje u vezi s obilježavanjem bajramskih mubarek dana. Enver Mulahalilović navodi da je u okolini Trebinja i u Puračiću klanjanje bajram-namaza u džamiji završavano posebnom ilahijom od 5 bejtova na arapskom jeziku, koja se pripisuje Harun er-Rešidovom bratu Behlulu, a koja u prijevodu glasi:
„Nije Bajram onome ko oblači nove i gizdave haljine,
Bajram je samo onome ko je siguran od prijetnje (Allahove).
Nije Bajram onome ko se nakadi na mirišljivo drvo,
Bajram je samo onome ko se pokaje i ne vraća se više na grijeh.
Nije Bajram onome ko se gizda i kiti ovozemaljskim nakitima,
Bajram je samo onome ko se bogobojaznošću opskrbi i osigura.
Nije Bajram onome ko punokrvne atove jaše
Bajram je samo onome ko se prođe i napusti poroke i grijehe.
Nije Bajram onome ko stere skupocjene tepihe,
Bajram je samo onome ko sretno prebrodi svoj put životni.“
Vrijeme bajramskih dana često je bilo ispunjeno i bogatim sadržajima u javnom prostoru Bošnjaka. Okupljanje naroda u džamijama, musallama i drugim mjestima nerijetko je korišteno za informiranje stanovnika jednog kraja, pokrajine ili regije o bitnim društvenim, pa nerijetko i političkim pitanjima. Vijeće bosanskih prvaka i uglednika (ajana), kojim je predsjedavao bosanski vezir sa šefom finansija, tradicionalno se sastajalo treći dan Ramazanskog bajrama punih 100 godina.
Novine i časopisi (Islamski svijet, Islamski glas, Đulistan, Naša domovina, Naša budućnost, Narodna pravda) redovno su štampali bajramske priloge. Imareti su za vrijeme bajramskih mubarek dana, prema odredbama vakufnama, spremali posebnu hranu kako bi se i na taj način ovim danima dao poseban značaj. Bajram je ostavio traga i u svim žanrovima književnog stvaralaštva Bošnjaka.
Muslimanska društva (Rahmet, Ittihad i dr.) redovno su organizirala bajramske zabave, koncerte, predavanja i druge kulturne i humanitarne manifestacije.
Današnja bajramska okupljanja, sijela i zabave, nerijetko, sadržajem i koncepcijom (upotreba alkohola, neprimjerene muzike i sl.) ne odražavaju istinski bajramski duh koji je stoljećimanjegovan na našim prostorima. Obilježavanje Bajrama izvan jasne i precizne islamske i bošnjačke tradicije predstavlja vid destrukcije ili autodestrukcije.
To nije problem samo našega vremena. U prvoj polovini XIX stoljeća mostarski kadija je imao potrebu uputiti mostarskom serdaru muraselu kojom mu nalaže da za vrijeme bajramskih mubarek dana sve krčme u gradu i njegovoj bližoj okolini trebaju biti zatvorene, te da će se strogo kazniti svaki krčmar koji u te dane bude točio alkoholna pića kao i svako lice koje se nađe na javnom mjestu u pijanom stanju. Telalu je dato u obavezu da tekst ove murasele objavi u čaršiji i na drugim mjestima gdje se ljudi skupljaju.
Ovakve pojave su ostavljale gorak okus u, inače, veoma svečarskoj i dostojanstvenoj atmosferi dočeka i obilježavanja Ramazanskog bajrama u tradiciji naših krajeva. Nakon svakog Bajrama dugo bi se prepričavali bajramski događaji, a žal za njihovim prolaskom najbolje je iskazan poslovicom: „Top puče, Bajram prođe.“
Preporod.com
