RAMAZANSKA VAKTIJA 2024.

Home » Islamski brak
Religija

Islamski brak

Bračna zajednica je stub ljudskog društva, a brak je formiranje temelja u ime Allaha dž.š., s ciljem izgradnje kuće dostojne čovjekovoj časti. Kao što svaka kuća ne može postojati bez temelja, tako i naš brak ima svoje temelje bez kojih se ne može zvati kućom.

Svaki brak, a posebno islamski, počiva na principima i načelima, i nijedan brak ne može opstati samo na formalnom poštivanju i izvršavanju općih bračnih obaveza. U cilju očuvanja i jačanja bračne zajednice artikuliranje duhovne, vjerske i emocionalne strane braka veoma je bitna. Ta bračna bliskost, povezanost, ljubav i samilost glavni je oslonac ili temelj za opstojnost svakog braka. Ako nema duhovnosti i emocije supružnici postaju roboti koji izvršavaju samo ono što je potebno kako bi brak funkcionisao.

Ovu istinu potvrđuje i kur’anski ajet iz sure Er- Rum koji kaže ; „

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju“. (Er-Rum, 21)

Allah dž.š., traži od nas da razmišljamo kako bi uzeli pouke i dokaze iz Njegovih ajeta. Ako malo razmislimo o ovom ajetu vidjet ćemo da se u njemu kriju temelji za uspjeh svakog islamskog braka.

Ti temelji su: smiraj, ljubav i samilost.

Prvi temelj je smiraj kojeg Allah dž.š., spušta u bračnu zajednicu. Zanimljivo da ovaj ajet nudi smiraj koji je itekako potreban svakom čovjeku. Ovaj smiraj može biti zaštita od bluda, ali i smiraj i sigurnost koju nudi vlastiti dom. Čovjek i žena u svome domu nalaze najbolje sklonište, tvrđavu ljubavi, duševni mir nakon napornog posla i odmor od svih izazova koje ovo vrijeme donosi.
Brak treba da ponudi sigurno porodično gnijezdo gdje dva srca postaju jedno, gdje se dva života spajaju u jedan život.

To je mjesto mira i spokoja, izvorište sreće koje nas podsjeća na Džennet. A sama pomisao na Džennet asocira na prvu bračnu zajednicu koja je sklopljena u džennetu između Adema a.s. i hz. Have. I upravo iz tog razloga brak sam po sebi nosi djelić džennetske ljepote i smiraja. Zato islamski brak znači osjetiti ukus džennetskog života na ovom svijetu.

Drugi temelj uspješnog braka je ljubav u ime Allaha dž.š.
Ljubav je prva stepenica braka. Stupiti u brak bez ljubavi je isto što i krenuti u borbu bez oružja. Svaki drugi razlog koji nije prožet imanom i ljubavlju u ime Allaha, dž.š., mora pokazati svoje mane i nedostatke u toku trajanja bračne zajednice.

Mi moramo znati da prvi brak jeste sklopljen u Džennetu, ali nastavak života i razvijanje potomstava desilo se na dunjaluku punom izazova i poteškoča. Na ovom dunjalučkom putu treba dosta ljubavi i uzajamnog poštovanja kako bi se sačuvao brak i potomstvo.

Kur’an kaže da su muž i žena jedno drugom kao odjeća: „One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća“. (El-Bekare, 187)

Zar nije funkcija odjeće da štiti, pokriva, čuva, osigurava pristojnost, čednost i ljepotu svake osobe. O ljubavi i poštovanju dosta toga možemo naučiti od jedne male ptice spomenute u Kur’anu, a njeno ime je Hudhud.

Naime, Hudhud je ptica koja se ženi samo jednom u životu. Hudhud je vrlo vjeran svojoj partnerici, kad pronađe hranu obavezno je doziva i to rade zajedno. Ukoliko ona negdje odleti i zadrži se, leti na sve strane kako bi je pronašao, a kad mu partnerica ugine, postaje vrlo tužan i nikad je ne prežali. U toj tuzi i žalosti obavezno posjećuje mjesta na kojima su zajedno uživali i radovali se životu.

U današnje vrijeme, nažalost, svjedoci smo sve više „staklenih brakova“, koji se razbijaju na najmanji udar. To su brakovi bez imalo ljubavi i uzajamnog poštovanja. Vidimo da već pri samom ulasku u brak, negdje u glavi bračni drugovi smjeste misao „ako ne bude išlo, razvest ću se“ i tako svoj zajednički život, i prije nego što počne, osude na propast.

Moramo biti svjesni da je svako bježanje od braka, bježanje i od Poslanikovog, a.s., puta. Kaže Božiji Poslanik a.s: “Brak je moj put, pa ko odstupi od braka, odstupio je sa mog puta.” (Muslim)

Treći temelj spomenut u ovom kur’anskom ajetu je samilost. Samilost treba da bude prožeta saburom i uzajamnim poštovanjem. Strpljenje je iznimno važno za svaki brak i porodicu. Naročito danas kada ljudi pokazuju nizak nivo međusobne tolerancije i kada supružnici zbog nebitnih stvari lome srca jedno drugome.
Jedna drevna poslovica kaže: “Odnos muža i žene treba da je kao odnos ruku i očiju; kada ruke bole, oči plaču; a kad oči plaču, ruke brišu suze.”

Žalosno je i to što partneri sve manje imaju tolerancije jedno prema drugom i misle da je formiranje sretne porodice nešto što se završava na dan sklapanja braka, te da su najviši čin ljubavi supružniku pokazali time što su ga izabrali za životnog saputnika.

Naš brak i obaveze traju duže od jednog dana, od jedne svadbe, a završavaju se našim dunjalučkim rastankom, ali i ponovnim sastankom u džennetu.
Ima jedna divna priča o starcu i njegovoj neizmjernoj ljubavi, poštovanju i samilosti prema svojoj supruzi. Ovo je slikovit primjer kako bi trebalo da bude u jednom islamskom braku.

Naime, radi se o starcu koji je imao osamdeset godina. On je svaki dan odlazio u starački dom da doručkuje sa svojom suprugom koja je prije par godina izgubila pamćenje. Starac je nahrani i porazgovara s njom, a poslije jela pospremi i očisti ono što se zaprljalo. On kazuje da ga ona uopšte ne poznaje. Pitali su ga: “Pa zašto onda odlaziš kod nje? Starac se osmjehnuo i rekao: “Ona ne zna ko sam ja, ali ja znam ko je ona!”

Naravno, istinitost i pouku ove priče moći ćemo potvrditi samo onog momenta kad se djeca raziđu tražeći svoj put i sreću, a mi ostanemo sami sa svojim bračnim drugom ili kada nam bračni drug preseli na onaj svijet. Mi to vidimo na licima mnogih ljudi koji poput Hudhuda tuguju i obilaze mjesta zajedničkih susreta. Ono što nas raduje kod njih je nepresušna ljubav ali i nada i želja za ponovni zajedniči život u Džennetu.

Završit ćemo ajetom iz sure El-Furkan koji na najljepši način opisuje svrhu i cilj braka i porodice. Ovaj ajet je dova koja štiti naš brak i naše potomstvo. Ako želimo radost i sreću, učimo ovu dovu kako bi nam Allah dž.š., spustio svoj smiraj i uspostavio između nas ljubav i samilost.

“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se bogobojazni na nas ugledaju”.

AMIN!