Bosanci su počeli emigrirati u Ameriku, kao izbjeglice, sredinom 1990-ih, dok su ratovi u bivšoj Jugoslaviji pustošili njihovu domovinu. Mnogi od tih izbjeglica nastanili su se u širem području Des Moinesa, američka država Iowa, njih čak 30.000. Po dolasku, tim izbjeglicama je nedostajalo kulturnih i vjerskih običaja koji su nekada bili prožeti njihovim životima. Nije im, dakle, dugo trebalo da u Des Moinesu osnuju prvu bosansku džamiju: Bošnjački islamski i kulturni centar.
Od svog osnivanja 2005. godine, služi velikom broju bosanskog stanovništva u širem području Des Moinesu. Džamija se nalazi u bivšem poslovnom prostoru na uglu ulica Hickman i Lower Beaver. Međutim, zbog izuzetnog rasta zajednice, Bošnjački islamski i kulturni centar sada gradi novu džamiju u Grangeru. Ovo će biti prva džamija koja je izgrađena kao džamija (i također “izgleda kao džamija sa munarom i mnogo drugih pratećih objekata”) u širem području Des Moinesa. Izgradnjom ovog golemog objekta zajednica se nada da će pružiti veći raspon usluga i doprijeti do većeg broja ljudi.
Mali broj vjerskih zajednice sudjeluje u pet dnevnih molitvi svaki dan. Još više njih prisustvuje zajedničkoj molitvi petkom poslijepodne (džuma). Ali obično tek nakon prekida posta i tijekom mjeseca ramazana, bajrama te drugih posebnih vjerskih i kulturnih slavlja, cijela zajednica okuplja na ovakvom mjestu kao što je džamija.
Većina pojedinaca koji rade u zajednici su Bosanci. Zbog toga je zajednica orijentirana na služenje kulturi i naslijeđu bosanske zajednice u Des Moinesu. Veliki dio razgovora unutar zajednice odvija se na bosanskom jeziku, osim molitve koja se obavlja na arapskom. Zajednica također održava nedjeljnu školu bosanskog jezika za djecu zajednice. Izgradnjom ove džamije I pratećih objekata daje priliku za nastavak podučavanja zajedničkog bosanskog jezika i historije sljedećim generacijama.
Iako zajednica primarno služi bosansko-američkim muslimanima, još uvijek je nevjerojatna raznolikost nacija okupljenog oko ovog centra i same džamije. Sam islam uključuje pojedince iz svih krajeva svijeta, ne samo iz Bosne i Bliskog istoka, već i iz Afrike, Perzije, Indo-Pakistana i jugoistočne Azije (Indonezija, Malezija). Simbolizirajući široku raznolikost muslimanskog naroda. Zajednica u Islamskom i kulturnom centru Bošnjak poziva sve sljedbenike islama da prakticiraju vjeru zajedno sa njima, bez obzira na njihovo kulturno nasljeđe.
Najveća bošnjačka džamija u Americi
Dok sunce izlazi u blizini Grangera, država Iowa, svjetlucava kupola novoizgrađene bošnjačke džamije svjetluca na vrhu horizonta. Polja kukuruza u Iowi možda i nisu prvo mjesto gdje bi se moglo očekivati da se nađe džamija od 1.542 metara kvadratnih i njen minaret visok 40 metara, jedan od najviših u zemlji. A opet, Iowa je puna iznenađenja.
Džamija stoji kao dokaz otpornosti napredne bosanske zajednice u Des Moinesu. Kako je rat zahvatio njihovu domovinu Bosnu I Hercegovinu, hiljade Bosanaca su potražile utočište u Sjedinjenim Državama, a mnogi su se na kraju uputili u Iowu. Bliži se završetku izgradnja, “Bošnjačka Es-Salem džamije” koja će postati duhovni i kulturni dom bosanske zajednice u Des Moinesu, mjesto gdje se mogu moliti, povezivati i slaviti svoje naslijeđe, praznike I obilježavati hiljadu-godišnju tradiciju I kulturu.
Godine 1994. Elvedin Sivac napušta ratom zahvaćenu Jugoslaviju i dolazi u Des Moines. Sa 21. godinom bio je jedan od 107.000 Bosanaca koji su 1990-ih emigrirali u SAD, prema procjenama State Departmenta. Za Sivca je Srednji zapad SAD-a bio kulturni šok. Daleko od svoje obitelji i boreći se s jezičnom barijerom, osjećao je čežnju za domovinom. Nakon što je upoznao svoju buduću suprugu, ipak je odlučio ostati I zasnovati obitelj I pokrenuti biznis.
Poput Sivca, mnoge bosanske izbjeglice u Des Moinesu otkrile su da im nedostaju vjerski i kulturni običaji koji su im nekada činili život. Sa svojom suprugom, Sivac je povezao kolege izbjeglice osnivanjem Islamskog i kulturnog centra Bošnjak iz Des Moinesa 2004. godine. Neprofitna organizacija je pod okriljem Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (ICNAB), koja predstavlja preko 50 džamija i islamskih Centri u SAD-u i Kanadi. Nakon osnivanja, grupa je započela s vjerskim obredima I molitvama u komercijalnom prostoru u Des Moinesu.
Izrada plana izgradnje nove džamije I kulturnog centra
Grupa je 2008. godine kupila parcelu od 200 jutara u blizini Grangera i izgradila groblje i pogrebno poduzeće. Okružena valovitim poljoprivrednim zemljištem, to je bilo idealno mjesto za izgradnju stalnog mjesta islamskog centra. Do 2017. grupa je prerasla u snažnu zajednicu i odlučila je pokrenuti krucijalni projekt. Radeći s Neumannom Monsonom, razvili su glavni plan za svoju lokaciju, koji je uključivao lokaciju džamije, kao i lokacije za buduće projekte poput društvenog centra, nogometnog igrališta i stambenih objekata. Prilikom izrade glavnog plana, postavili smo Sebil, malu javnu česmu tradicionalnu za islamske zajednice, na glavnoj pristupnoj tački posjeda. Džamija je postavljena izvan tj. na najvišoj tački terena i orijentirana 44 stupnja sjeveroistočno prema Mekki.
Projektovanje džamije i minareta
Dizajnerski tim razvio je rješenja koja spajaju tradicionalnu islamsku arhitekturu s modernim, prepoznatljivim senzibilitetom Iowe. Kako bi se olakšalo prikupljanje sredstava, dizajnerski tim predstavio je shematske koncepte cijeloj zajednici i poslušao povratne informacije. Svaki element dizajna simbolički se povezuje sa zajednicom. Na vanjskoj strani, pet prostora između četiri stupa predstavljaju pet dnevnih molitvi islamske vjere. U unutrašnjosti, šesterokutni uzorak kupole nalik na saće upućuje na pčelinje zajednice uzgojene na licu mjesta. Članovi zajednice položili su betonske zidane jedinice koje čine zidove zgrade, produbljujući povezanost zajednice s projektom.
Najupečatljivija značajka džamije, minaret visok 40 metara, bio je posljednji vanjski dio projekta koji je dovršen. Minareti se koriste za ezan, pozivi na molitvu. Munaru je gradio majstor Safet Taboković uz pomoć samo jednog radnika.
U Neumann Monsonu utvrdili smo proporcije minareta i radili s građevinskim inženjerom na izradi njegove baze. Iako smo mi dali neke estetske smjernice, Taboković je uglavnom radio sam izrađujući složene metalne kalupe koji oblikuju betonski odljev. Tojekom 16-mjesečne izgradnje minareta, Taboković je živio na licu mjesta, a članovi Kulturnog centra osiguravali su smještaj, obroke i potrepštine – njegujući istinski osjećaj zajedništva.
Dom u Heartlandu
Džamija Bošnjak Es-Salem je prva namjenski izgrađena džamija u regiji Des Moines, pružajući prijeko potreban duhovni dom za bosansku zajednicu i druge lokalne muslimane. Buduće zgrade na tom mjestu će proširiti obrazovnu i kulturnu ponudu Islamskog i kulturnog centra Bošnjak iz Des Moinesa.
Smještena u ravnicama Iowe džamija predstavlja ustrajnost bosanske zajednice. Skoro 30 godina nakon što su mnogi Bosanci protjerani iz svoje domovine, stvorili su stalni dom u srcu Amerike.
