Aktiv žena Medžlisa IZ Bužim je organizaovao jednodnevni izlet za hanume Bužima, a u nastavku slijedi Izvještaj vođe puta, hanume sadete Nesimović.
Naše serijsko putovanje pod nazivom PROĐOH BOSNOM KROZ GRADOVE, započelo je, Allahovom odredbom, juče, subota 08.07.2017 u ranim jutarnjim satima iz viteškog grada Bužima, prema Bosanskoj Otoci, gdje po običaju, ako putujemo u tom pravcu, kupimo najljepše kifle u pekari Čaršija.Zatim, put se nastavio prema Bosanskom Novom, gdje smo kod našeg sugrađanina, i u našem motelu ADA, pili svoju prvu zajedničku,jutarnju kahvu. Kako smo se lijepo osvježili i zadovoljni krenuli na put, što je bilo očito po izrazima naših lica, krenuli smo put Prijedora. U Prijedoru, u lijepo uređenom haremu gradske džamije, u kojem smo lijepo odsjeli i zahvatili pitome hladovine, koju je pravila prekrasna džamija i lijepo uređena ljetna bašća u restoranu MIZ Prijedor. Naši srdačni domaćini bili su Husein ef. glavni imam MIZ Prijedor i Omer ef., imam prijedorske džamije, koji su nas počastili, prije svega svojom ljubaznošću i lijepom riječi i kahvom, sokom… Kad čovjek odmah, kako mi to volimo reći na prvu osjeti da je dobro došao, to je ono najvrijednije što insan treba da ponudi, kad je u prilici da ima musafira. U lijepoj gradskoj džamiji, hanume su kljanjale tehijjetul namaz, napravile lijepe fotografije u haremu džamije, koje će biti svjedok našeg duhovnog putovanje, u bogatom fotografskom zapisu.
Baš onako, kako su nas lijepo primili, tako su nas lijepo i ispratili naši domaćini u Prijedoru, na čemu im se zahvaljujemo i molimo Allaha da im bude štit u svemu onome što rade u Njegove ime i da ih sačuva od ljudi i džina i podari im svaki hajr. Lično sam osjetila, da nije isto biti Bošnjak u Bužimu i u Predoru, Banjaluci….Mi nemamo straha osim Allaha i ponizni smo samo Njemu, ali vjerujte, kad imate zdravo okruženje, to nema svoju cijenu. U ličnom razgovoru s ljudima u Prijedoru, Banja Luci, i danas se osjeti nezadovoljstvo i taj čudan osjećaj u pogledima ljudi, upućenih jednih prema drugima. Fali nešto, fali tu ono malo duše. Ali, ako vam neko, kome je to zabranjeno, uzme dio vaše duše, onda vas nešto žulja u duši i ma kako da to želite ignosrisati, ne može, jer vas baš žulja. Hej čovječe, pa to je vaša duša. Boli to. Da nam Dragi Allah svima olakša.
Ovo naše putovanje nastavlje se prema Kozarcu, gdje smo posjetili šehidsko mezarje i našim najboljim sinovima proučili Fatihu, dugo gledali i dušom i tijelom pričali s našim šehidima, njihovim nišanima. I ne kaže se džaba, “Ne recite za one koji su pogunili na Allahvom putu da su mrtvi, NE, oni su živi… I zaista jesu živi. Da nisu živi, mi ih juče nebi obišli, ne bi vidjeli. Pa kad vidite šehidsko mezarje samo u Kozarcu, dosta vam je da kažete da se desio genocid, zločin. Da ne govroimo o svim drugiom Srebrenicama koje su nam dušmani ostavili da se naše duše i srca nose s tim. Allah je jedini pravedan sudac i samo nam je u tome spas. Ja sam lično, gledajući u bijele nišane, tako uredne, lijepe,ćiste… imala sam osjećaj da vidim milione najboljih, najljepših… sinova Bosne i Hercegovine i osjetila sam takvu jaku duhovnu i fizhičku snagu i da sam tog momenta pomislila, ne daj Bože da nas neko dirne, da bi “miloni” ovih najboljih sinova, šehida, bilo zajedno s nama . Trebamo biti ponosni na naše šehide i čuvati njihovu žrtvu, nur, sjaj .. Nakon šehidskog mezarja, posjećena je još jedna lijepa bosanska džamija u Kozarcu.
Od Kozarca, lagahno i bez ikakve žurbe,krenuli smo u Banja Luku. Želja za susretom s ljepoticom Ferhadijom, pratila nas je i dovela do cilja. Prije podne, na visokim temperaturama, koje smo dobro podnosile, jer su se drugi brinuli za nas, kako ćemo tako “zamotane” izdržati put, stigli smo u šeher Banja Luku. Odmah po izlasku iz autobusa, jedan stariji Banjalučanin stade pored autobusa i pita, je li to ima mevlid. Rekoh, ima,ima. Kod nas je mevlud svaki dan. Zbunilo ga jadnog, otkud tolike pokrivene žene i otkud mevlud, a on ne zna da ima mevlud. Jer, bude tu jedna skromna hedija, obično kahva, sok ili rahatlokum, a njega tu nema, omaće mu se “hedija”.
Emocije i osjećaji pod “punim gasom”. Ferhadija, prelijepa i neuništiva i mi presretni što smo dio džema`ata u neuništivoj džamiji Ferhadiji. Tu smo uz tehijjetul namaz, u džema`atu kljanali i podne a potom i ikindiju namaz, kao putnici. Vrijeme ručka je već uveliko nastupilo, a mi smo imali nafaku da ručamo u buregdžinici preko puta Ferhadije, gdje smo imali velik izbor pita ispod saća, koje imaju poseban šmek i ukus. Burek od sjeckane teletine, zeljanice, krompiruše, sirnice, jogurt…, osnažili su nas za naše dalje putovanje. U Banja Luci me, po obećanju, dočekala moja draga prijateljica, Mirsada Delnezirević, s kojom imam već dugogodišnje poznantsvo. Zaista se potrudila da nam bude dobar vodič i domaćin. Neka je Allah dž.š. obilato nagradi za njen trud. Odatle smo nastavile put Jajca, gdje smo posjetili čuveni vodopad, te uživali u njegovoj ljepoti i ljepoti odmarališta koje nudi Jajce. U kasnim satima smo se vratile kući, punih duša i srca. obećavamo, ovakvih putovanja po našoj lijepoj domovini biće još. Pozivamo naše džematlijke Medžlisa IZ Bužim da nam se pridruže. Do nekog novog Izvještaja Esselamu alejkum!
Izvještaj sačinila: organizator i vođa puta: Sadeta Nesimović
Izvor: Preporod
