Hrišćani, muslimani i Jevreji žele da javno praktikuju svoju vjeru, na što u demokratskim državama na to imaju i pravo. Međutim, kada se radi o džamijama i visokim minaretima, uvijek iznova dolazi do žestokih rasprava.
U Austriji živi 500.000 muslimana, i oni su, nakon katolika, druga vjerska zajednica po veličini. Na raspolaganju imaju 200 objekata za molitvu i četiri džamije sa minaretima: u Beču, Tirolu, Salcburgu i Donjoj Austriji. Međutim, muslimanska vjerska zajednica u Austriji bi htjela više. Predsjednik ove zajednice, Anas Šakekfeh, kaže da bi „poželjno bilo da u svakoj saveznoj državi postoji jedna, izvana prepoznatljiva džamija. Ne sutra, ni prekosutra, ali jednog dana.“
Molitveni prostori da, minareti ne!
Ova želja je izazvala burne reakcije Saveza za budućnost Austrije i Slobodarske partije Austrije. Prvi se za riječ javio šef Slobodarske partije Austrije, Hajnc Kristijan Štrahe: „Kuće za molitvu su u redu, ali ne i višenamjenski objekti. Ne trebaju nam minareti i mujezini u Austriji. Mogu da postoje centralni molitveni prostori ali ne minareti, oni su simbol pobjede, ali nisu bezuslovno simboli vjere.“
Šef Slobodarske partije Austrije najoštriji je kritičar islama u Austriji. Činjenica da su minareti upravo sada tema broj jedan u Austriji njemu odgovara zato što se nalazi usred predizborne kampanje za gradonačelnika Beča, koji se bira u oktobru. Cio Beč je izljepljen plakatima sa njegovim likom i natpisima: „Više hrabrosti za bečku krv – suviše stranog nikome ne čini dobro.“
Ni islamizam, ni arabizacija
Za Slobodarsku partiju Austrije džamije predstavljaju rasadnik radikalnog islamizma. Na kritiku islamske vjerske zajednice, da je ova partija propovjednik mržnje u Austriji, generalni sekretar Harald Vilimski kaže: „Želim da zadržim Austriju sa njenom kulturom. Ne želim ni ekstremizam ni arabizaciju.“
Kada je riječ o useljavanju i kritici islama, građani Austrije imaju različita mišljenja:
„To je pitanje tolerancije – da li želite da idete preko svojih granica ili ne“, kaže jedan građanin, dok drugi dodaje: „ Pa ne moram baš da gladam sliku ulice koja nije austrijska.”
Nešto tolerantnije odgovora ova građanka: “Mislim da je moguće živjeti sa muslimanima. Nije dobro da neko ovdje osjeća strah“.
Teološki stručnjaci kažu da minareti ne moraju neizostavno biti dio džamije. Radi li se dakle o simbolu političke moći ili o vjeri? Ovo pitanje će okupirati građane Austrije još neko vrijeme, bar do izbora za bečkog gradonačelnika.
Islamofobija
Vijest o zatvaranju džamija i najava o protjerivanju imama odjeknula je Europskom unijom.
Migracijska politika, integracija, nošenje burki, gradnja džamija – sve su to češća pitanja koja se mogu čuti u zemljama Europske unije. Kako raste strah od migranata, tako jača desnica u brojnim europskim zemljama. Prošlog je tjedna vijest o zatvaranju džamija i najava o protjerivanju 60 imama odjeknula ne samo Austrijom nego i Unijom. Zatim je reakcija turskog predsjednika, koji je najavio kako je očito počeo rat križa i polumjeseca, unijela strah među građane Europske unije. Ekipa emisije Provjereno je otišla u Beč provjeriti što stoji iza te odluke i kako izgleda suživot doseljenika i Austrijanaca.
U najmanju ruku, javnost je pomislila da je austrijska Vlada donošenjem ove odluke na tragu opasne terorističke ćelije. Ista je javnost to dočekala s odobravanjem. Islamska je zajednica iznenađena, a vjernici još više, no bez glasnijeg otpora. Za razliku od Erdogana, turskog predsjednika koji nije čekao ni trenutka da u svojem stilu odgovori na ovaj potez austrijske Vlade. „Mjere koje je poduzeo austrijski premijer, bojim se da vode prema ratu između križa i polumjeseca,“ riječi su predsjednika Erdogana koje su unijele nemir. Objašnjenja zašto su džamije zatvorene, dolaze na kapaljku. Stanje na terenu, gdje se taj suživot odvija, barem je naizgled mirno.
U bečkoj četvrti natpisi su službeni – na njemačkom jeziku. Na trgovinama pak, mahom na arapskom, turskom. U tom je dijelu grada njemački skoro nepoznat jezik. Sedam kilometara dalje od četvrti, nalazi se džamija koja okuplja brojne Bošnjake muslimane. Ekipa emisije Provjereno zatekla ih je u pripremama uoči blagdana.
Efendija Bošnjak posljednjih 6 godina živi u Beču i kao imam vodi zajednicu Ebu Hanife. Dobro je upućen u zbivanja. Kaže, integracija postoji, ali ne na svim razinama. „Puno stvari mi se ne sviđa kod drugih muslimana. Ne možeš ne vidjeti da se neki muslimani ponašaju kako da se nisu maknuli iz zemlje iz koje su došli, od odjeće do ponašanja. To je naravno čudno i strano ljudima ovdje. Ovo je Europa i Europa je drugačija od toga, i mi europski muslimani smo drukčiji. Zato sam da se svi integriraju u ovo društvo“, govori Efendija Bošnjak.
Procjenjuje se da u Austriji živi oko 700 tisuća muslimana. Od tog broja, pola milijuna Turaka. I na desetke drugih nacija. Drugi prema brojnosti su upravo Bošnjaci, koji su i najdulje u toj zemlji. Najviše Arapa i naroda sa sjevera Afrike došlo je u posljednjim migrantskim valovima. Politolog Thomas Schmidinger tvrdi – društvo je po pitanju migranata, ali i islama, duboko podijeljeno. „Ima mnogo ljudi koji i dalje volontiraju, organiziraju učenje njemačkog jezika s djecom, svima. A s druge strane, imamo i jačanje ljutnje prema imigrantima, osobito muslimanima. I samo je pitanje koje će mišljenje na kraju prevladati“, navodi Schmidinger.
Mišljenje je očito već prevladalo. Nakon osam godina socijaldemokrata, na vlast je došao desni centar i najmlađi premijer Europe, Sebastijan Kurz. „Austrijska vlada, koju čini narodna i slobodarska stranka, nastoji pokazati mišiće prema muslimanima. Jedan član Narodne stranke je čak tražio da se zabrani post djeci u školama jer se ne mogu koncentrirati“, objašnjava Erich Kocina, urednik u Die Presseu.
Trenutačno se raspravlja o ukidanju prava na burkini, tzv. muslimanski kostim za kupanje na javnim bazenima. Prošle je godine već zabranjen nikab. Slična su poteze povlačile već neke druge europske zemlje. Važno je reći da sve vezano uz islam i muslimane, danas malotko više može ili želi odijeliti od politike koja se provodi prema migrantima. Ta su dva pojma u mnogim zemljama postala sinonimi koji se međusobno isprepliću i podrazumijevaju. Usred migrantske krize, mnoge zemlje su se odlučile ograditi, i to žicom. Orban se prometnuo u kršćanskog zaštitnika Starog kontinenta, a Poljska i Češka oštro su prosvjedovale protiv muslimanskih migranata. Kuliminacija teške situacije u politici prema migrantima očituje se na primjeru broda koji je danima na Mediteranu plovio od obale do obale, dok ga na kraju Španjolska nije primila.
Oko zatvaranja džamija, iz austrijske Vlade su se ispričali ekipi emisije Provjereno i rekli im da ne stignu komentirati. Oporba pak tvrdi kako je potez opravdan, ali je način neprimjeren i loš. Zatvaranje džamija, političari, novinari i politozi u Austriji zapravo drže pravom farsom! „To je, prije svega, bio propagandni show naše Vlade, i to prema svojim biračima koji su glasovali zbog upravo tih osjećaja koje gaje prema muslimanima i imigrantima, kako bi pokazali da su aktivni protiv političkog islama“, objasnio je politolog Schmidinger.
I dok se čini da u migrantskoj politici profitiraju samo eurodesnice, jedan je čovjek na istom pitanju zaradio ne samo dosta briselskog novca, već i glasova svojih sunarodnjaka. Erdoganu, naime, slijede izbori. Treba namaknuti glasove u svojoj zemlji, a i austrijska Vlada mora opravdati svoj mandat koji je dobila upravo na takvim obećanjima.
Zatvaranje džamija i protjerivanje imama!?
Jedna od 7 spornih džamija ujedno je i jedina turska. Svjedoci s kojima je razgovarala ekipa emisije Provjereno tvrde da nikada nije bila službeno zatvorena. Samo nekoliko dana nisu održavane molitve. Promjenom imena i učlanjenjem u krovnu organizaciju sve se vratilo u normalu. Ostalih 6 spornih su arapske. Ni one službeno nisu bile zatvorene, već je zatvorena udruga koja ih okuplja. Sve one bile su na udaru zato što nisu imale potrebnu dokumentaciju za rad ili nisu bile članice krovne organizacije – Islamske zajednice Austrije. U toj istoj zajednici danima nam nitko nije želio ništa reći. Na dan snimanja priloga za emisiju Provjereno, reporteri su otišli na debatu koju organizacija organizirala za svoje vjernike. Odmah po dolasku su rečeno je da sastanak nije za medije. No, ekipa emisije Provjereno uspjela je doći do čelnog čovjeka koji je rekao kako su u zajednici doznali za zatvaranje tek na press konferenciji.
Vlada je, osim zatvaranja, tada najavila i protjerivanje čak 60 imama, i to velikim dijelom Turaka koje financira tursko Ministarstvo za vjerske poslove – Dijanet. To je prema austrijskim zakonima zabranjeno! Ono na što su čak i laici upozorili, čini se ima smisla – bio je ovo politički manevear. Islam, migranti, sukob istoka i zapada, muslimana i kršćana – sve to dobra je platforma za politički uzlet.
Činjenica je da je show vlade u Beču, očito bio najvećim dijelom smišljem za glasače, i to ne samo austrijske već i Erdoganove u Turskoj. „Desni populizam tako djeluje, to je njihov show. Sumnjam da će simpatizeri tih stranaka čitati nastavak tekstova koji rasvjetljuju zašto je uopće došlo do zatvaranja tih džamija“, pojašnjava Schmidinger.
Mnogi se pribojavaju scena iz 2015. godine i stotina tisuća ljudi koji su hrlili u Europu koja sve češće povlači poteze kojima daje do znanja da je dosta. Angela Merkel se preznojava pred ucjenama vlastitih ministara oko kontrole granica, Schengen polako sve više postoji samo na papiru, a Italija ne prima migrante. Problemi postoje – od integracije i ksenofobije, do novih migranata koji tek čekaju da uđu na kontinent. Sve navedeno dobre su i vrijedne valute kojima će trgovati politika, kako u Bruxellesu, tako i na Bosforu.
