Allah dž.š. neka mjesta ili stvari predstavlja kao Svoje svetinje na zemlji. Takvi subjekti dobivaju status svetosti. To su Allahova dž.š. znamenja na zemlji i tu su spušteni Njegova milost i Njegov blagoslov i bereket.
U tom smislu, kroz ajete Kur’ana Svemogući nam otkriva neke od tih svetinja, pa imamo: Sveti grad (Mekka), Svetu planinu (Sinajska planina), Svetu zemlju ( područja današnje Palestine i dijelova Jordana, Sirije), Svetu dolinu (dolina Tuva),Sveto drvo (Maslina), Sveti kovčeg (zavjetni kovčeg Izraelćana, koji su meleki donijeli), Svetu kamilu (kamila poslata Salihovu a.s. narodu kao Allahov znak i zbog njezina klanja je taj narod bio i uništen), Svete Knjige. Hadis nam otkriva još dvije: Sveti grad Medinu sa Svetim mesdžidom Resulullaha Muhammeda, a.s., Sveti mesdžid El Aksa u Kudsu (Jerusalemu).
Od Poslanika, a.s., je prenešeno u pogledu odabranosti da je od svih meleka kod Allaha najodabraniji melek Džibril, od vjerovjesnika Muhammed, a.s., od dana petak, od mjeseci ramazan, a od noći Lejletul-kadr…“ U hadiskoj literaturi može se naći dosta naputaka o izuzetnosti određenih vremena tako se spominje zadnja trećina svake noći, posebno noći uoči petka, noći uoči bajrama isl.
U Kur’anu kaže Allah, dž. š.: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kad je Nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone” (Et-Tevbe, 36.).
Na Oprosnom hadžu je Poslanik, a. s, pojasnio koji su to sveti mjeseci kad je rekao: “O ljudi, vrijeme se okreće. Godina ima dvanaest mjeseci. Od njih su četiri sveta. Tri su jedan za drugim, zu-l-a’de, zu-l-hidže i muharrem. Redžeb je sam i nalazi se izmedu dva džumadea i ša’bana”.
Bilježi ibn ebi-Talha od Ibn-Abasa, r. a., da je rekao: “Allah, dž. š., učinio je posebnim četiri mjeseca. Učinio ih je svetim i velikim. Grijeh je u njima učinio velikim, a i nagrade za dobra djela velike.
Dakle, Uzvišeni Allah, dž. š., je iz svoje milosti i mudrosti neke mjesece učinio vrednijima od drugih te je u tim mjesecima nagrada za dobra djela veća od nagrada u drugim mjesecima kao što je i kazna za grijeh počinjen u njima znatno veća nego u drugim mjesecima.
Draga braćo, kada spomenemo mjesec redžeb, naše misli su usmjerene prema mjesecu ramazanu. Dakle, prva asocijacija na spomen redžeba jeste ramazan i upravo zato mjesec redžeb je prvi vjesnik, nagovjestitelj dolaska najdražeg i nablagoslovljenijeg mjeseca u godini, mubarek mjeseca ramazana. Do njega nas dijeli manje od dva mjeseca.
U našoj bošnjačkoj tradiciji ima običaj muštuluka i muštulukdžije. To je onaj koji prvi donosi lijepu vijest nekome. Onaj kome se ta lijepa vijest – muštuluk- donosi nagrađuje prigodnim darom onoga ko mu muštuluk donese.
Mjesec redžeb svet je sam po sebi, a na određeni način je muštulukdžija mjeseca ramazana. I kako je običaj u našoj tradiciji donosiocu muštuluka treba posvetiti dužnu pažnju.
U ovom mjesecu je, po našoj tradicji u sinoćnjoj noći, i spomen na prvi znak poslanja radosne vijesti čovječanstvu, Poslanika Muhammeda, a.s., što predstavlja i odziv na dovu Ibrahima, a.s.
Ibrahim, a.s., je dovio Allahu:
Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (Bekare 129)
A Allah je dovu ispunio:
„Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! (Bekare, 151-152)
Na određeni način kada pogledate ove kur’anske ajete, Ibrahimovu dovu i Božiju obavijest o njenom ispunjenju vidimo da je identična. Kako je Ibrahim molio tako je Allah podario, i bez nekog velikog znanja arapskog jezika vidimo da su riječi dove i riječi ispunjenja njena skoro identični.
Bog nas uz ove ajete, u nastavku, obavještava o zakonu (uzroka i posljedica) : “Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!” Dakle, ako želimo da nas se Allah sjeti sjetimo se mi Njega i zahvaljujmo mu i nemojmo biti slijepi na darove kojima nas je obasuo: dar vjere, dar poslanja Poslanika Muhammeda, a.s., dar pripadnosti njegovom ummetu, koji je kao što su dani, mjesta i vremena koja smo prije naveli odabranija od drugih isto tako odabran nad drugim ummetima…
„O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje.“ (El-Ahzab, 45)
Iako se u našoj tradiciji sinoćna noć naziva „Noć želja“ na određeni način možemo je, simbolikom onog na što se u njoj prisjećamo, shvatiti i doživljavati kao noć radosne vijesti a čitav ovaj i naredne mjesece mjesecima radosti u iščekivanju Božije milosti i praštanja grijeha što je obećano na dan ramazanskog bajrama onima koji mjesec ramazan dočekaju i provedu u ibadetima propisanim.
U našoj tradiciji se ovo vrijeme u koje smo ušli naziva i „Učajluci“. Ovaj naziv je nastao od turskih riječi: UČ što znači TRI i riječi AJLUK što znači mjesečna plata ili dohodak. Učajluci su termin pod kojim se misli na tri hidžretska mjeseca (Redžeb, Š’aban i Ramazan) u kojima se vrijednost dobrih djela i ibadeta od posta i mubarek noći posebna, pri čemu su Redžeb i Š’aban dva mjeseca u kojima se vjernik priprema dobrim djelima za dolazeći Ramazan.
Zaista je ovaj mjesec u kom smo sada muštulukdžija radosne vijesti, kako one o povijesne o dolasku Božije Poslanika, a.s., tako i vijesti o dolasku najodabranijeg, mubarek mjeseca ramazana.
Neka nam ovi dani budu u ozračju dobra, ispunjeni lijepim djelom i lijepom riječju, istinskom zahvalom Allahu što nas je učinio posjednicima ovih radosti, vjernicima muslimanima. Čistimo svoja srca zikrullahom i međusobnim zbližavanjem u ljubavi prema Allahu a naše dane i noći ispunjavajmo dovom Allahu ne zaboravljajući u toj dovi ni one prije nas ni one koji će nas na ovim prostorima , inšaAllah, u dinu i imanu naslijediti.
Temelji svakog napretka vjernika su u znanju, planiranju i istrajnosti u radu, a potpora je naša u strpljivosti i namazu.
„O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (Bekare, 153))
