Ramazanski duh ne poznaje granice. On u svakom dijelu svijeta budi u ljudima posebne osjećanje i svako mjesto na svoj način nastoji dočarati ramazansku atmosferu.
Nakon raspada bivše države, Jugoslavije, mnogi muslimani ostali su uskraćeni da osjete ramazanski duh u drugim komšijskim državama, odnosno nekadašnjim republikama. Jedna od država koja je ostala daleko zbog granica ali ne i daleko od srca muslimana u Bosni jeste Makedonija ili Sjeverna Makedonija što je novi naziv za državu koja je stekla nezavisnost 1994. godine. Riječ je o zemlji koja ima duboke islamske korijene.
Dovoljno je kazati da se mezar i turbe osnivača Sarajeva Gazi Isa-bega nalazi nadomak skopske čaršije. Također, ne treba zaboraviti i višestoljetne veze s muslimanima u Bosni s obzirom da su se muslimani iz Skoplja doseljavali u Bosnu, a bosanski muslimani svoj novi dom tražili po plodnim ravnicama Makedonije.
Ove godine smo posjetili muslimane u Makedoniji, u prvom redu Bošnjake, koji su se u ovu zemlju masovno počeli doseljavati nakon što je Bosna postala sastavni dio Austro-Ugarske, ali i nakon Drugog svjetskog rata kada je komunistička vlast vršila represiju nad muslimanskim stanovništvom koje je odlučilo svoj život nastaviti u Turskoj, ali su neplanirano ostali u Makedoniji.
Tako se danas Bošnjaci mogu naći u centru Skoplja, u njegovoj okolini, ali i u drugim krajevima Makedonije kao što je Pelagonija. Mjesta s većinskim bošnjačkim stanovništvom su: Ljubiš, Batnice, Ljubin, Konjare, Zelinkovac,, Čiflik, Orizare, Crkvine, Gradsko, Žitoše, Lažani itd.
U Makedoniji postoji 17 bošnjačkih džemata ili džemata u kojima je pretežno bošnjačko stanovništvo, s obzirom da većinu muslimanskog stanovništva u Makedoniji čine Albanci, a znatan broj je i onih koji se izjašnjavaju kao Turci.
Inače, iako nam se Makedonija čini zemljom pravoslavnog stanovništva, a u vrijeme Jugoslavije je kreirana slika da je u njoj vrlo malo muslimana, činjenice govore u prilog da u ovoj zemlji živi 50 ili malo iznad 50% muslimanskog stanovništva.
Najveći broj broj Bošnjaka muslimana je u mjestu Ljuboš, u kojem smo upoznali efendiju Kadriju-ef. Murića, koji nam je opisao vjerske aktivnosti u ovom džematu koje se intenziviraju naročito u ramazanu.
– Ovo je jedan od većih bošnjačkih džemata u Sjevernoj Makedoniji, a naša džamija je napravljena 1994. godine, a otvorena 1995. Bile su to turbulentne godine, jada vlast nije baš bila naklonjena vjernicima ovih prostora, pa tadašnji režim nije dozvoljavao da se džamija sagradi, niti pusti u funkciju. Ljudi su je zbog toga morali braniti nekiliko dana, jer je bio izdat nalog za njeno rušenje. Hvala Allahu, dž.š., džamija je opstala – prisjetio se efendija Murić.
Džemat broji više od 700 članova, a u džamiji se obavljaju namazi i održava mektepska pouka. Uz džemat djeluje i humanitarna organizacija “Daruj srcem”, koja je osnovana 2017. godine.
Kakav je osjećaj zamijeniti Sarajevo za Skoplje pitali smo Mirzu Ganića koji je ove godine odlučio raamzan provesti kao pomoćni imam u Skoplju.
– Ovo mi je treći put da dolazim u Skoplje, ali prvi put na duži period, kao što je mjesec dana. Tokom prethodnog boravka ovdje sam upoznao ljude iz ovog džemata, pa su me pozvali da ovdje budem tokom ovog ramazana. Iako sam ovdje tek nekoliko dana, mogu kazati da se osjećam ugodno i da su ljudi jako gostoprimljivi, da imamo mnogo zajedničkih tema. Jedan smo narod i imamo čvrste veze – kazao je Ganić.
Ramazan u Skoplju se ne razlikuje mnogo od ramazana u Sarajevu kada je riječ o ramazanskom duhu u mahalama. Tako ga, prema riječima Amela Izberovića, osjećaju svi od mladih do najstarijih.
– Ramazanski ambijent ovdje se osjeća na mnogo lijep način. Osjećamo ga kao svoji na svome. Džematske aktivnosti su brojne, a ovdje, hvala Allahu, dolazi i mnogo djece. Imamske aktivnosti su na visokom nivou, tako da se možemo uporediti i sa nekim brojnijim džematima – kazao je Izberović.
Kada je riječ o iftarima i sehurima kuhinja se može nazvati bosanskom, u kojoj dominiraju elementi kuhinje iz Sandžaka, s obzirom na značajan broj Bošnjaka čiji preci vuku porijeklo iz Sandžaka.
– Osjeća se svuda ramazanska atmosfera. Ranije smo za sehure uvijek pripremali pitu, što je običaj koji je vezan za činjenicu da nas je mnogo više bilo za soframa na sehurima i iftarima. Sad je običaj malo drugačiji, pa se drugačije priprema i hrana. Ranije smo svi u komšiluku imali sačeve, pa bismo zajednički pripremali pite tokom dočekivanja sehura – prisjetila se Raza Čolović.
Iako postoje džemati koji su isključivo bošnjački, albanski, turski i romski, u mnogim mjestima muslimani Bošnjaci i Albanci zajedno učestvuju u džematskim aktivnostima.
Zbog historijskih okolnosti kada su Srbi nastojali istrijebiti Albance u mnogim mjestima, kao na Kosovu, i međusobnog nepoznavanja, nerijetko zbog jezičkih barijera, Albanci nisu imali potpuno otvoren odnos prema Bošnjacima. No, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu kada je bilo jasno da su srpskim nacionalistima meta i Albanci i Bošnjaci, odnosi su se mijenjali nabolje. Na taj način nam opisuje odnose Nedžad Drndar iz mjesta Čiflik.
– Sva bošnjačka mjesta u Makedoniji praktikuju isto ono što su praktikovali dok su bili u Sandžaku. Posebno se to uočava prije ramazana i tokom ovog mjeseca. Ranije je bilo problematično i imali smo otežavajuće okolnosti kada je riječ o izvršavanju naših obaveza, jer je takva bila vlast. Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu primijenjeno je i stanje u Sjevernoj Makedoniji, pa imamo mnogo bolje odnose sa našom braćom Albancima – rekao je Drndar.
Mjesto Čiflik je malo selo, koje sve više napuštaju mlade generacije, ali se nastoje održati sve vjerske aktivnosti, naročito u ramazanu.
Imali smo priliku posjetiti i oblast Pelagoniju, u blizini Grčke gdje je više bošnjačkih mjesta. Razgovarali smo s nastavnikom Davudom Ljajićem koji smatra da je džemat vidi kao najvažniji izvor zbližavanja ljudi.
– Allah je dao nafaku da ova zemlja rađa sve, svaku biljku i žitaricu koja se može unovčiti. Problemi oko njihovog plasmana su, ipak, natjerali ljude da krenu trbuhom za kruhom. Broj učenika se drastično smanjuje, jer su roditelji otišli po Evropi. Uz taj problem iseljavanja, jedno vrijeme je postojao i problem izučavanja maternjeg jezika za bošnjačku djecu. Problem je riješen i danas naša djeca mogu učiti maternji jezik, ali imamo probleme sa kadrom i udžbenicima, ali uspijevamo održavati nastavu iz Bosanskog jezika dva puta sedmično – kazao je Ljaljić.
Na kraju, na pitanje kako je općenito biti musliman u Makedoniji pitali smo mladog Salema iz Skoplja, jer mladi ne uljepšavaju stvari već gledaju iz vizure svoje sadašnjosti i budućnosti.
– U današnje vrijeme je lahko biti musliman u Makedoniji zbog visokog stepena demokratije u Evropi. Nažalost, prije nekoliko decenija, ovdje je bilo teško izraziti se kao musliman. Danas smo došli do tog stepena da ovdje kao muslimani uživamo ista prava kakva uživaju i svi ostali. Biti musliman u Makedoniji se može tumačiti sa više aspekata, a omladina je ta koja treba pokazati svijetu kavi su to muslimani na ovim prostorima – rekao je Salem.
Ono što će svakoga dojmiti ko posjeti Makedoniju u ramazanu jesu veleljepne džamije koje su ne samo vjerski već i kulturni centar Bošnjaka. Također, ne treba zaboraviti da je stara čaršija u Skoplju predivno mjesto za doček ramazana.
Mnoštvo džamija omogućava osobi da promijeni ne samo saff, već i džamiju za vrijeme teravije. Posebna gastronomska ponuda, koja je mix bosanske, turske i albanske kuhinje, idealno je mjesto za iftare. Vrlo je teško odrediti koja čaršija je ljepša: sarajevska ili skopska, ali je sigurno to da je skopska znatno veća.
Preporod.info
