Mihrab (ar. محراب) jeste niša u zidu u džamiji koja je usmjerena u pravcu kible (Kabe u Mekki), prema kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme namaza.
Za vrijeme zajedničkih namaza u džamiji imam stoji u mihrabu, a ostali klanjači nalaze se iza njega.
Riječ “mihrab” izvorno nema vjersko značenje i u arapskom jeziku označava posebnu sobu u kući, npr, u srednjovjekovnim zamkovima sobu u kojoj se nalazi prijesto. Kod prvih generacija muslimana i kod prijašnjih vjerskih zajednica koje su obitavale na arapskom govornom području pod terminom “mihrab” podrazumjevalo se i posebno mjesto u kući u kojoj se obavljao namaz. Halifa Osman ibn Affan naredio je da se označi zid u Poslanikovoj džamiji u Medini u pravcu Mekke, tako da bi hodočasnici koji posjećuju Mekku znali u kojem je pravcu kibla.
To je bilo samo označeno mjesto u zidu sve do vladavine Velida I (705-715). Namjesnik Medine Omer ibn Abdul-Aziz proširio je tu oznaku i zamijenio je nišom u zidu.
Jedan kur’anski ajet (19:11) spominje riječ “mihrab”: “I on (Zekerijja) iziđe iz hrama (mihraba) u narod svoj i znakom im dade na znanje: ‘Hvalite Ga ujutro i navečer!'”
