Vrijeme je nepovratno. Ako se izgubi, nema nade da će se vratiti…
Islam je vjera koja naglašava važnost vremena. Uzvišeni Allah kaže: “U smjeni noći i dana i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.“ (Junus, 6.)
U islamu su ibadeti raspoređeni na određene dijelove dana i godišnja doba. Uzvišeni Allah kaže: “Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete – Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i predvečer i u podne!…“ (Er-Rum, 18. i 19.)
Čovjekov životni vijek je njegov golemi kapital o kojem će biti upitan na Sudnjem danu. Pitat će ga Uzvišeni Allah kako je potrošio svoj život, u šta ga je proveo…Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se pokrenuti stopala Allahovog roba na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan o četiri stvari: o svom životu – u šta ga je utrošio, o svojoj mladosti – u čemu ju je proveo, o svom imetku – kako ga je stekao i ušta ga je potrošio i o svom znanju – šta je po njemu radio.”
Vrijeme ima karakteristike koje su specifične.
One uključuju sljedeće:
– Njegov brzi prolazak. Vrijeme prolazi poput oblaka. Bez obzira koliko dugo čovjek živi u ovom životu, njegov život je kratak, jer je smrt kraj svakog živog bića. Uzvišeni Allah kaže: “…a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jednu večer ili jedno jutro njezino ostali.“ (En-Nazi’at, 46.)
– Što god prođe od vremena, ne vraća se i ne može se nikako nadoknaditi: svaki dan, sat ili trenutak koji prođe ne može se povratiti. Hasan Al-Basri je rekao: “O čovječe, ti nisi ništa drugo do određen broj dana. Kada god prođe jedan dan, prošao je i dio tebe. Čovječe, budi svjestan da si samo putnik koji svaki dan presjeda s jedne na drugu jahalicu; s jahalice noći na jahalicu dana i sa jahalice dana na jahalicu noći, dok te ne donesu i ne predaju onom svijetu…“
– To je nešto najdragocjenije što čovjek ikad može posjedovati: dragocjenost vremena pripisuje se činjenici da je ono spremnik svih djela. Zapravo, to je pravi kapital čovjeka, bilo pojedinca ili društva. Vrijeme nije samo zlato, kako narodna poslovica kaže, nego je i dragocjenije od zlata, bisera i koralja. Vrijeme je život. Doista, čovjekov život nije ništa drugo nego vrijeme koje mu je dano od dana rođenja do dana smrti. Hasan Al-Basri rekao je: “Vidio sam puno ljudi koji su bili željniji svog vremena nego vi svog novca.”
Među blagoslovima na koji ma ny ljudi su ravnodušni i nezahvalan o, i neznanju vrijednost je blagoslov slobodno vrijeme. Prenosi se od Ibn ‘Abbasa, Allah bio zadovoljan s njim, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Dvije blagodati su neiskorištene od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Buhari)
Zato prethodnici nisu voljeli da je čovjek lijenčari i da nije zaokupljen vjerom ili poslom. Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, je rekao: “Ne sviđa mi se da je čovjek slobodan i da nije zaokupljen stvarima svoje vjere ili stvarima svog dunjalučkog života.”
Nema sumnje da čovjek voli život i voli živjeti dugo, a najradije bi živio zauvijek, ako bi mogao. Dug život se smatra jednom od velikih blagodati Uzvišenog Allaha, ako se njime koristimo u podržavanju istine i činjenju ispravnih djela. Tirmizi je prenio da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upitan: ” Ko je od ljudi najbolji?” Rekao je: “Onaj koji dugo živi i čini dobra djela.”
Podsjetnimo se suru El Asr, u kojoj se Uzvišeni Allah kune vremenom: “Tako mi vremena – čovjek je doista na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“
Molimo Allaha da nas poživi i da vrijeme iskoristimo onako, kako će nam biti od koristi na oba svijeta.
Izvor: www.islamweb.net
