Na Zapadu, vjerovatno najvećim simbolom tlačenja i ropstva muslimanske žene smatrajunošenje vela, koji se kod nas, u narodu, naziva hidžab ili mahrama. Upravo tu se može postaviti retoričko pitanje koje glasi: “Da li je tačno da u judeo-kršćanskoj tradiciji nemaničeg sličnog velu u muslimanskoj tradiciji?”U svojoj knjizi “Jevrejska žena u rabinskoj literaturi”, rabin dr. Menachem M.Brayer (profesor tumačenja Biblije na Yeshiva univerzitetu), govori o toj temi. Bio je običaj, prema dr. Brayeru, da žena jevrejka izlazi među ljude glave pokrivene velom koja je,katkad, pokrivenačak i po licu, ostavljajući samo jedno oko slobodno. On navodi neke od slavnih drevnih rabina koji kažu: “To ne priliči ženama Izraelovim da okolo šetajuglava otkrivenih”, kao i “Proklet bio čovjek koji dozvoli da kosa njegove žene bude viđena.Žena koja pokazuje svoju kosu da izgleda ljepše, donosi siromaštvo.”
Rabinski zakon zabranjuje recitiranje, blagosiljanje ili molitvu u prisustvu gologlave udate žene jer se otkrivanje ženske kose smatra nekom vrstom nagosti.Dr Brayer, također, spominje da “Ukoliko jevrejska žena za vrijeme Tannaitic perioda ne pokrije svoju kosu, to se smatra ugrožavanjem njene skromnosti. Ukoliko je njena kosa otkrivena, ona može biti kažnjena sačetiri stotine zuzima za ovaj prekršaj.”Doktor Brayer također objašnjava da veo jevrejske žene nije uvijek podrazumijevao znak skromnosti.Ponekad, veo simbolizira znak razlikovanja i luksuza, prije nego li skromnosti. Veo možeda personificira i dignitet i superiornost žena plemkinja. On, također, predstavlja žensku nepristupačnost, njenu odanost i pripadnost njenome mužu.
U Starom zavjetu jasno stoji da je otkrivanje ženske glave velika sramota i to je razlogzbog kojeg sveštenik treba da razotkrije osumnjičenu preljubnicu i osudi njeno teško iskušenje. (5:16-18)Veo je označavao žensko samopoštovanje i socijalni status. Žene iz nižih klasa su obično nosile veo kako bi odavale utisak pripadnosti višem društvenom sloju.Činjenica da je veo bio znak plemenitosti bila je razlog zbog kojeg prostitutkama u staroj jevrejskoj zajednici nije dozvoljavano da pokrivaju svoju kosu.Prostitutke su ipak često nosile specijalne mahrame u pokušaju da izgledaju što respektabilnije .Jevrejske žene u Evropi nastavile su da nose veo sve do 19. stoljeća, kada su se neki njihovi običaji promijenili u okruženju evropske sekularne kulture. Vanjski pritisci evropskog načina života u 19. stolježu prisili su mnoge od njih da skinu svoje velove i hodaju gologlave. Neke jevrejske žene otkrile su da im cak veoma odgovara da tradicionalni veo zamijene sa perikom, kao drugim vidom pokrivanja njihove kose.Danas mnoge pobožne jevrejke ne pokrivaju svoju kosu izuzev kada ulaze u sinagogu. Neke od njih, kao one koje pripadaju sekti Hasida, još uvijek nose perike.
Šta je sa kršćanskom tradicijom? Dobro je poznato da su katoličke redovnice pokrivale svoju kosu skoro dvije hiljade godina, ali to nije sve. Sveti Pavle u Novom zavjetu daje veoma interesantan stav o velu: “Ali htio bih da znate: svakome je muškarcu glava Krist,glava ženi muž, a glava Kristu Bog. Svaki muz koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Bozja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. Zato žena treba da ima “vlast” na glavi poradi anđela.” (I Kornićani 11:3-10)Sveti Petar obrazlaže uputu da žena nosi veo time što veo predstavlja znak autoriteta muškarca, koji predstavlja ugled i slavu Božiju, preko žene koja je stvorena od muškarca.Sveti Tertulian, u svojoj poznatoj raspravi “Zastiranje djevica” piše: “Mlada ženo, nosi svoj veo na ulici, paćeš ga nositi i u crkvi, nositćeš ga među strancima, ali i međusvojom braćom.”Među kanonskim zakonima današnje katoličke crkve postoji i zakon koji zahtijeva odžena da pokrivaju svoje glave u crkvi. Neke kršćanske sekte, kao što su amisi i menoniti,do današnjeg su dana zadržale pravilo pokrivanja žena. Razlog pokrivanja žena, prema njihovim crkvenim vodama, je u tome što: “pokrivanje glave je znak potčinjenosti muškarcu i Bogu.”, što je zapravo isto obrazloženje koje daje sveti Pavle u Novom zavjetu. Na osnovu primjera koje smo naveli, očigledno je da islam nije taj koji je prvi uveo pokrivanje glava, ali islam svakako odobrava tu obavezu.
Qur’an preporučuje svakom vjerniku i vjernici da imaju toliko duge mahrame za glavu kako bi one pokrile i njihov vrat i prsa: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim. I reci vjernicama neka obore svoje poglede i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka velove svoje spuste na prsa svoja.”(24:30,31).Qur’an je sasvim precizan u tome da je veo suštinski bitan za skromnost, ali se postavlja pitanje: “Zašto je skromnost bitna?” I tu je Qur’an veoma precizan: “O poslaniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim, i ženama vjernika svojih neka spuste haljine svoje niza se. Takoće se, daleko od kuće, najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.”(33:59)U tome je poruka, skromnost (čednost) je propisana da zastiti zenu od napastvovanja,skromnost je zaštita.Prema tome, glavna svrha vela u islamu je zaštita. Islamski veo, za razliku od vela ukršćanskoj tradiciji, nije simbol muškog autoriteta nad ženom niti je simbol ženske potčinjenosti muškarcu.Islamski veo, za razliku od vela u judaističkoj tradiciji, nije znak bogatstva i potrebe za izdvajanjem udatih žena plemenita roda. Islamski veo je samo znak skromnosti sa glavnom namjenom da zaštiti ženu, svaku ženu koja ga nosi. Islamska filozofija je, uz to, pristaša tvrdnje da je bolje biti siguran i preventivan nego kasnije žaliti.Qur’an do te mjere brine o zaštiti ženskog tijela i ženske reputacije, da određuje da čovjek koji se usudi lažno optužiti ženu za blud, bude najstrožije kažnjen: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca bičeva izbičujte inikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.” (24:4).Uporedimo ovu strogu kur’ansku odredbu sa ekstremno blagim kažnjavanjem za silovanje koja se navodi u Bibliji: “Ako se dogodi da muškarac sretne djevicu kojoj nije obećao daće je oženiti i siluje je, a zatim to bude otkriveno, onće platiti djevojčinom ocu 50 šekela u srebru. On zatim mora oženiti djevojku kao kaznu što je izvršio nasilje nad njom.” (Deut.22:28:30).U ovom slučaju se može postaviti jedno jednostavno pitanje, ko je stvarno kažnjen,čovjek koji samo plaća kaznu za silovanje ili djevojka koja je natjerana da se uda začovjeka koji ju je silovao i koja je osuđena da s njim živi do kraja svoga života. Drugo pitanje koje također treba postaviti jeste, šta više štiti ženu, kur’anski stavovi ili biblijski labavi stavovi?
Pojedini ljudi, posebno na Zapadu, pokušavaju ismijati argumente smjernosti(skromnosti) kao način ženske zaštite. Njihov je argument da je najbolja zaštita za ženu povećanje edukacije, civiliziranog ponašanja, kao i samokontrole. Mi ćemo na to reći:”Lijepo, ali nedovoljno!”1. Ako je civiliziranost dovoljna zaštita, zašto se onda žena u Sjevernoj Americi ne usuđuje sama proći mračnom ulicom -čak ni preći sama praznim parking prostorom?2. Ako je edukacija jedino rješenje, zašto onda, recimo, visokorespektirani univerziteti imaju ‘bezbjednosnu službu’ zaduženu da patrolira studentskim kampusima.3. Ako je samokontrola odgovor, zašto nas onda svaki dan mediji izvještavaju o slučajevima seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu. Primjeri takvih optužbi za seksualno zlostavljanje u posljednjih nekoliko godina uključuju slučajeve mornaričkihoficira, univerzitetskih profesora, senatora, sudija najvećih pravosudnih organa, pa i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država! Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam pročitao naredne statistike objavljene u brošuri Dekanata ženskog ureda Queens Univerziteta:. U Kanadi, jedna žena je seksualno zlostavljana svakih šest minuta. Jedna od tri žene u Kanadi bitće seksualno zlostavljane u nekom periodu svoga života.. Jedna od četiri žene je u opasnosti od silovanja ili pokušaja silovanja u toku njenog životnog vijeka. Jedna od osam žena bitće seksualno zlostavljane dok pohađaju koledž ili univerzitet. Istraživanje je utvrdilo da je 60% kanadskih mladića univerzitetske dobi izjavilo da će izvršiti seksualno napastovanje u slučaju da su sigurni da neće biti prijavljeni ili otkriveni. Nešto je temeljno pogrešno u našem društvu. Zbog toga je neophodno potrebno napraviti radikalne promjene u našoj kulturi i u stilu socijalnog života. Kultura skromnosti i umjerenosti nasušno nam je potrebna, skromnosti u odijevanju, govoru, kao i u nacinu ponasanja, kako muškaraca, tako i žena. U suprotnom, strašne statistike bitće, iz dana udan, sve strašnije, a ceh ovakvoga stanja platitće, nažalost, ponajprije i ponajviše žene.Zbog toga društva, poput francuskog, koje istjeruje mlade žene iz škola zbog njihove skromnosti u odijevanju, na kraju prave štetu sama sebi.Velika je ironija savremenog svijeta da se nošnje vela duboko poštuje kao simbol svetosti u slučaju kada ga nose katoličke redovnice u svrhu pokazivanja autoriteta muškarca, dok je nošenje vela muslimanske žene u cilju zaštite vlastitog tijela i vlastite zenstvenosti,izvrgnuto podsmijehu i osudi kao simbol represije nad ženom. Na islam se treba gledati kao na religiju koja je donijela ogromno poboljsanje statusa žene u društvu, kao na religiju koja ženama garantira mnoga prava koja moderni svijet prepoznaje tek u ovome stoljeću.
Islam još uvijek ima veoma mnogo toga što može ponuditi savremenoj ženi: dostojanstvo, poštovanje i zaštitu u svim segmentima i svim stadijima njenog života od rođenja pa do smrti. Napokon, islam ženi pomaže da dodatno prepozna i izbalansira sredstva za ispunjenje svih njenih duhovnih, intelektualnih, psihčkih i emocionalnih potreba.Zato nije nikakvo iznenađenje da danas ima sve više prelazaka na islam žena u zapadnim zemljama, a da ih najviše ima u Engleskoj. Prema nekim statistikama, u Sjedinjenim Državama žene prelaze na islam u odnosu 4 : 1 u korist žena.Islam ima tako mnogo da ponudi našem društvu koje je u velikoj potrebi za moralnim savjetovanjem i rukovođenjem. U tom smislu ambasador Herman Eilts, u svom svjedočenju pred komisijom Inostranih poslova Predstavničkog doma Kongresa Ujedninjenih Nacija, održanog 24. juna 1985. godine, rekao je: “Svjetska muslimanska zajednica koja danas živi u našem susjedstvu broji više od milijardu ljudi. To je jedan impresivan podatak. Ali, ono što je za mene isto toliko impresivno jeste da je islam danas najbrža rastuća monoteistička religija. To je nešto s čim mi moramo računati. Nečega veoma ispravnog ima u islamu. Nečega što je primamljivo dobrome broju ljudi.”
